PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
101
20
25
10
kontrarno, kad lišenost nije kontrarna supstanciji? Drugi <uvjet>
da svojom prisutnošću i odsutnošću čini mijenjanje, ako je for-
ma svijeta vječna, ako se nikada ne odvaja od materije svijeta?
Treći <uvjet> da
ἕκαστον κατὰ τὴν οὐσίαν
21
͵
[svakο pojedino
prema supstanciji] jest iz te forme i univerzalne materije, ako je
ἑκάστῳ
, [svakom] partikularnom suprotstavljeno univerzalno,
ako su ono mnogo singularno supstancije? Ako za to počelo ne
mogu biti sačuvana ova tri uvjeta forme, ono neće moći biti po-
čelo. Dakle, ta univerzalna forma nije počelo pojedinih prirodnih
stvari. Neka, dakle, bude <počelo> neka parcijalna <forma>.
Značajnije su dvije parcijalne <forme>: nebeska i elementar-
na, ona povezana s nebeskommaterijom (ako bi se složili peripa-
tetički senat i narod), ova s materijom elemenata. Koja od njih je
počelo? Ako bi se tvrdilo da je nebeska, zar elementarna forma,
sami elementi, nisu prirodne stvari? Ako je jedna i druga prirod-
na, ako jedna i druga povezana sa svojom materijom čini njiho-
vo
svako pojedino
ἕκαστον
prema supstanciji, zašto se kaže da su
materija i forma počela stvarī radije, nego materije i forme, kad
se one kod Aristotela, tj. nebeska i elementarna forma, među-
sobno veoma razlikuju i mogu biti obuhvaćene jednim imenom,
samo dvoznačnim? Osim toga materija elemenata je četverodijel-
na, leži u osnovi četirima različitim formama.
Zašto se nemože reći: pet materija i pet formi su počela stvarī?
A ako se tih pet formi ne mijenja, kako se kaže: »forma je svojom
prisutnošću i odsutnošću dovoljna da učini mijenjanje
22
«? Ako
taj zakon treba biti sačuvan za onu formu koja je počelo, nužno
je da ona bude partikularna; naime, partikularne <forme> kao
jedinke,
ἄτομοι
, prisutne su i odsutne od svojih materija i čine
mijenjanje stvari. Jedinke, dakle, forme bit će počelo. Zašto se,
dakle, kaže: materija i forma su počela, a ne materija i forme, tj.
univerzalna materija i partikularne forme? Zašto nas se ne po-
učava jasno u toliko važnoj stvari? Zašto mu nije palo na pamet
da »počela su, premda masommala, velika s obzirom na snagu«?
21
Usp. ARIST. Ph. 190b.19.
22
Usp. ARIST. Ph. 191a.7 ἱκανὸν γὰρ ἔσται τὸ ἕτερον τῶν ἐναντίων
ποιεῖν τῇ ἀπουσίᾳ καὶ παρουσίᾳ τὴν μεταβολήν.
5
15
30
