PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
95
15
10
5
gičko počelo, tj, gramatičko počelo negacije. Što je, naime, liše-
nost drugo nego negacija, kako on sam to uči u 6. knjizi
Fizike
u
5. poglavlju: »Kada je <prisutno> jedno od mijenjanja, ono koje
<nastaje> po kontradikciji, kada se <nešto> mijenja iz ne-bića u
biće, <to> napušta ne-biće; bit će, dakle, u biću. Nužno je, naime,
da sve ili jest ili nije; jasno je, dakle, <da> u onommijenjanju koje
<nastaje> po kontradikciji,« [itd.]
14
Isto ponavlja u 9. poglavlju, ali veoma jasno u 10. poglav-
lju: »Nijedno mijenjanje nije beskonačno, svako bijaše, naime, iz
nečega u nešto i ono koje <nastaje> u kontradikciji i ono koje
<nastaje> u kontrarnom; dakle granica je i onih koji <nastaju>
u kontradikciji potvrđivanje i nijekanje, tj. <granica> nastajanja
– biće, a propadanja pak ne-biće. Onih pak koji <nastaju> među
kontrarnim, <granica je> ono kontrarno.«
Stoga zaključimo ispravno i s punim pravom da je bilo bes-
misleno kao počelo stvarī postaviti ne-nužnu lišenost, da je bilo
besmisleno u najplemenitiju znanost uvesti počelo koje je akci-
dentalno, do kojeg, po njegovu učenju, nije nipošto stalo nijed-
noj znanosti, niti praktičkoj niti tvornoj niti teorijskoj, da je bilo
besmisleno lišenost, koja je po sebi ne-biće, učiniti počelom bićā:
»Kako bi naime bila supstancija iz ne-supstancijā, ili kako bi bila
ne-supstancija prije nego supstancija?« – kako je sam napisao na
drugom mjestu.
Onoj ništavnoj lišenosti, počelu ničega, kao kontrarnu je po-
stavio formu i nju čini drugim počelom nastajanja stvarī; iz nje i
materije može nastati štogod nastaje, ovim riječima: »Jer sve je iz
subjekta i forme.
15
Ona <forma> će odsutnošću i prisutnošću biti
14
etc
. nalazi se u grčkom citatu i nije ponovljeno u latinskom prijevo-
du citata, ali nije sastavni dio citata, nego je upućivanje na ono što slijedi u
citatu i za što se pretpostavlja da to čitatelj znade; usp. ARIST. Ph. 235b.16
–17 φανερὸν οὖν ὅτι ἐν τῇ κατ΄ ἀντίφασιν μεταβολῇ τὸ μεταβεβληκὸς
ἔσται ἐν ᾧ μεταβέβληκεν.
15
Pisano kao citat, nema grčkog, usp. Ph. 190b.19–20: ὅτι γίγνεται
πᾶν ἔκ τε τοῦ ὑποκειμένου καὶ τῆς μορφῆς· Također: Ph. 191a.7: ἱκανὸν
γὰρ ἔσται τὸ ἕτερον τῶν ἐναντίων ποιεῖν τῇ ἀπουσίᾳ καὶ παρουσίᾳ τὴν
μεταβολήν·
20
25
