85
[377]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK IV. KNJIGA 2.
O POČELIMA
O lišenosti i formi
Na kraju prethodne knjige rekli smo da treba tražiti istinita
počela prirode stvarī. Da li su to ona koja je Aristotel utvrdio:
materija, lišenost i forma, ili treba tražiti druga počela? To treba
prvo ispitati, kako bi ipak ta tri počela mogla biti istinita, ako ona
tri uvjeta počelā: [1] da ne proizlaze međusobno jedna iz drugih,
[2] da su kontrarna, [3] da su trajna, i nisu istinita. Što, dakle,
treba činiti? Jedno po jedno treba raspraviti. A prvo treba samu
lišenost uzeti u razmatranje. Aristotel ju je izložio prije nego for-
mu, njome su uvedene i forma i materija. A od te lišenosti što je
najvažnije što prvo treba ispitati? Je li to njezina bit, kako naši
kažu, štostvo? Iz nje sagledane lakše će postati jasno, je li lišenost
prikladna da se postavi kao počelo stvari.
Što je, dakle, kodAristotela lišenost?Njunamprvo tumači pri-
mjerima:
ἀμούσου, ἀναρμόσου͵ ἀναρμοστίας͵ ἀσχημοσύνης
,
neobrazovanog, neharmoničnog, neharmoničnosti, neoblikova-
nosti. Čini se da su to primjeri vještina, nije nam dao niti jedan
primjer lišenosti prirodnih stvari u onom 5. poglavlju 1. knjige
Fizike
, nije mu niti jedan pao napamet. Ipak mu pada na pamet
da iz tih artificijelnih primjera izvede konkluziju o prirodnim
stvarima. Tako je, naime, kasnije uveo primjere: »Ako je to, da-
kle, istinito, sve što nastaje, nastat će, i što propada, propast će
ili iz kontrarnog ili u kontrarno i u ono između.« Uskoro zatim:
5
10
15
20
25
