PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
81
15
10
5
Ako ta cijela lišenost, koja je pridružena cijeloj materiji, nije
počelo, nego onaj dio koji je pridružen onom dijelu materije,
koji oblikuju elementi, prvo pitamo, odakle je ta razlika – da dio
materije koje je oblikovan nebeskom formom, nije pridružen ni-
jednoj lišenosti
81
, a da je drugi dio, koji je u osnovi elementima,
pridružen lišenosti?
Pitamo drugo, da li čitava materija koja je u osnovi forma-
ma elemenata, ima lišenost kao pratilju? Ili možda samo neki
njezin dio? Ako samo dio <materije>, odakle je onda u toj ma-
teriji ta razlika? Ako cijela <materija ima lišenost kao pratilju>,
dolazak cijele forme elemenata uništio ju je [377] i nijedna više
nije preostala, kako je <lišenost> počelo i to počelo koje uvijek
traje?
Ali Aristotelov je poučak da cijeli elementi ne propadaju i
da ne nastaju, a da dijelovi elemenata i propadaju i nastaju. Tra-
že se dakle počela ovog djelomičnog propadanja i nastajanja.
Dakle, djelomična lišenost i djelomična forma trebaju se odre-
diti kao počela? Neka bude. Ta djelomična lišenost pri dolasku
djelomične forme ostaje ili propada? Ako propada, nije počelo
koje traje. Ako ostaje, lišenost i forma nisu kontrarna počela.
»Ono propadljivo je međusobno kontrarno.« kaže Aristotel u
9. poglavlju i kaže tisuću puta. Ako lišenost i forma nisu kon-
trarne, onda nisu počela, jer nas se poučilo da su počela stvarī
kontrarna.
Zatim, ta djelomična forma, je li vječna ili propadljiva? Ako
je vječna, Sunce više neće gledati nijedno nastajanje, što zapravo
želi najveći dio ljudi. Ako je propadljiva, na koji je način počelo
koje traje? A ako od ovih triju počela: materije, lišenosti i forme,
ova dva ne traju, samo je materija ona koja traje, kojim je razlo-
81
U spisu
De caelo
Aristotel samo na dva mjesta govori o στέρησις i
to ne u onom kontekstu u kojem govori Petrić. Petrić, naime, hoće reći da
bi materija neba morala biti bez lišenosti, στέρησις, ako bi nebo trebalo
biti vječno i nepromjenljivo. Tako Petrić tumači Aristotela. Kao dvojbeno
izlaže Petrić ono što bi slijedilo iz toga – naime, da je materija elemenata
(u svijetu) povezana s lišenošću – što rezultira nastajanjem i propadanjem
u svijetu, dok je materija neba bez lišenosti – što rezultira nepromjenlji-
vošću neba.
20
25
