PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
91
15
5
Ako je dakle lišenost uistinu ne-biće, zašto nam se postavlja
za počelo najplemenitije znanosti, za počelo samih stvari? Popra-
vio je tu omašku najoštroumniji muž i riječima i djelom. Naime,
budući da je u prvoj knjizi
Fizike
lišenost postavio kao jedno od
počelā, ismijao učitelja i ostale stare, muževe mudre i dobre, koji
navodno nisu poznavali tako lijepo počelo, kao potaknut ka-
janjem u 2. knjizi
Fizike
na kraju 1. poglavlja napisao je ovako:
»Lišenost je, naime, na neki način vrsta; je li pak lišenost i nešto
kontrarno s obzirom na jednostavno nastajanje ili nije – treba raz-
motriti kasnije.«
S veoma malo riječi izneseno je dvoje najbesmislenije: prvo
da je ono što je po sebi ne-biće neka vrsta; drugo da kasnije želi
razmotriti što je već određeno u prethodnoj knjizi
10
, tj. da li u jed-
nostavnom nastajanju postoji ta lišenost i da li je ona nešto kon-
trarno ili nije. Tolike dobre muževe je ismijao da bi uveo tu liše-
nost, da bi je učinio počelom nastajanja. Zatim kaže da <to> želi
kasnije razmatrati; na kojem to, pitam, mjestu? Kada? Bez sum-
nje, kada bude riječ o jednostavnom nastajanju; a gdje se o tome
raspravlja? Najprije, u 5. knjizi
Fizike
ni riječ, osim ovoga:
καὶ
γὰρ ἡ στέρησις κείσθω ἐναντίον
, »Lišenost naime neka bude
postavljena kao ono kontrarno.« Kasnije u 2. knjizi
O nastajanju
raspravlja se opširno u 9. i 10. poglavlju o jednostavnom nastaja-
nju – nema ni riječi o lišenosti. Kao počela postavljaju se: materi-
ja, forma, djelatno počelo, a ne lišenost, niti ikakvo kontrarno
11
.
Na koji nam se način lišenost razmatra, uvodi za počelo? Dovodi
li se u dvojbu? Obećava se ponovo rasprava o njoj? Ne održavaju
se obećanja? Poučava li se uopće ono kontrarno u 9. poglavlju na
kraju? »Mnogo je, naime, razumnije da je biće uzrok nastajanja
ne-biću, nego ne-biće <da bude uzrok> biću da uopće jest.«
Na koji će način, dakle, lišenost, ne-biće, biti uzrok bićima da
jesu? A ako jest <ne-biće uzrok bićima da jesu>, iz bilo čega bivat
će bilo što; jednako, naime, kamen, mjed, stablo, list, papirus sa-
drže lišenost čovjeka. Iz kamena, dakle, [379] mjedi i drva i lista
10
Petrić misli na 7., 8. i 9. poglavlje 1. knjige
Fizike
.
11
Točno je da se u spisu
De generatione et corruptione
termin στέρησις
spominje samo na tri mjesta.
10
20
25
30
