PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
103
15
25
5
Zašto <mu nije palo na pamet> ono: jer jedna pogreška nastala
na početku [381] u napredovanju sa sobom povlači više njih.
23
Jer
najistinitije je ono Hesiodovo:
ἀρχὴ δ´ ἥμισυ παντός
24
»Početak
je polovica cjeline.« Ako bi nam njegovi objasnili da su te jedinke
forme počela stvarī koje nastaju, jer iz njih i iz subjekta
ἕκαστον
κατὰ τὴν οὐσίαν γίνεται
25
»nastaje svako pojedino s obzirom na
supstanciju«, pitat ćemo na koji način tim <formama> pripada
onaj uvjet: »Treba da počela uvijek traju.«
Zatim ćemo pitati da nam objasne, da li te prve jedinke forme
jesu počela ili <one> srednje ili krajnje? Prvima zovem one koje
neposredno oblače onu bezobličnu materiju, kao forme elemena-
ta, ili <su počela> one koje su iz njih postepeno nastale srednje
<forme>: kamena ili metala ili biljke ili zoofita
26
ili životinje ili
krajnja <forma> čovjeka; čini se, naime, da k njegovoj formi pri-
roda vodi oblikovanje formi. Prije nego što u dijete izvana pri-
dođe um, kako nas sam Aristotel uči, došla je cijela ostala duša,
osjetilna; i prije nje dijete živi životom biljke, a prije nego i nju
dobije, treba prethoditi neka druga blaga toplina. I to se u Aris-
totelovoj filozofiji čulo. Budući da to ne niječete, pitamo za koju
formu ili koji stupanj formi će reći da je počelo nastalog čovjeka?
Da li za krajnji razum i um ili onu životinjsku koja je prije njega
ili onu biljke koja joj prethodi ili konačno onu koja je prva <for-
ma> elemenata?
U tome sam vidio čudesna izvijanja duhova, čudesna muče-
nja, da bi (tako govore) spasili Aristotela. Nije nas, naime, on sam
23
Usp. ARIST. Cael. 271b.11–13 Τούτου δ΄ αἴτιον ὅτι ἡ ἀρχὴ δυνάμει
μείζων ἢ μεγέθει͵ διόπερ τὸ ἐν ἀρχῇ μικρὸν ἐν τῇ τελευτῇ γίνεται
παμμέγεθες.
24
Usp. HIPPIATRICA Berolinensia 59.2.1 Ἡσίοδος μὲν ἥμισυ τοῦ
παντός φησιν εἶναι τὴν ἀρχήν͵
25
U Aristotela nije nađen doslovan citat. Najbliži je: Ph. 190b.19–
20: ἕκαστον ὃ λέγεται κατὰ τὴν οὐσίαν͵ ὅτι γίγνεται πᾶν ἔκ τε τοῦ
ὑποκειμένου καὶ τῆς μορφῆς· Najbliži je citat nađen kod Oribasiusa:
Collectiones medicae 62.25.12–13: ἕκαστον γὰρ τῶν ὄντων μέγα γίνεται
κατὰ τὴν οἰκείαν οὐσίαν αὐτῆς αὐξανόμενον·
26
Zoofitima su stari botaničari nazivali biljke za koje su držali da ima-
ju svojstva i biljke i životinje.
10
20
