PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
115
20
10
5
nego potencijalno? Ili nije ni to zaista, jer materija nikada nije ono
sámo složeno, nego je materija u mogućnosti za ono složeno. I
kad je ono složeno već nastalo, tada se kaže da
više jest
i aktualno,
nego prije nego je bilo ono složeno. Ako je tako, forma također
nije aktualno prije nego postoji ono složeno, nego je i sama u mo-
gućnosti za ono složeno. Stoga forma na temelju tog razloga nije
više
priroda nego materija. Nije također na temelju ovog drugog
<razloga>: jer forma, prije nego postane ono složeno, nije aktu-
alno forma, nego je forma u mogućnosti, a materija je aktualno
materija također i prije nego postane ono složeno. Tako materija,
budući da je materija
ἐντελεχείᾳ
i aktualno, a forma je forma u
mogućnosti i
δυνάμει
– materija će biti
više
i
reći će se da jest
<
više
priroda>, nego forma. Tako će forma biti
manje
priroda, a ne
više
priroda, nego materija.
Ali ako je točnije Porfirijevo tumačenje: sâmo ono složeno i
aktualno jest i <tako> se izriče, ono složeno
više
je priroda nego
materija, pa će ono složeno biti priroda. Tako ćemo po Porfiri-
jevu nauku imati tri prirode, a taj nauk Aristotel izričito poriče:
»Ono što je iz njih, nije priroda nego od prirode, kao čovjek, a to
je
više
priroda, nego materija.«
35
Koja je to filozofija? Složeno iz materije i forme nije priroda,
ali je
više
priroda nego materija? Ili, dakle, materija nije priroda,
poučavao je tome suprotno, ili, dok je priroda, manje je priroda
od onoga što nije priroda.
Te dvije najbesmislenije međusobno sukobljene <teze> ako
tko iz peripatetičkog senata ili naroda pokuša izbjeći i <ako>
kaže da se ono
više
izriče o formi u odnosu na materiju
36
, što su
dva korifeja: Aleksandar i Simplicije smatrali, taj će biti prisiljen
35
To je Petrićevo krivo čitanje grčkog teksta. Citat glasi: ARIST. Ph.
193b.3–7: ὥστε ἄλλον τρόπον ἡ φύσις ἂν εἴη τῶν ἐχόντων ἐν αὑτοῖς
κινήσεως ἀρχὴν ἡ μορφὴ καὶ τὸ εἶδος͵ οὐ χωριστὸν ὂν ἀλλ΄ ἢ κατὰ τὸν
λόγον. (τὸ δ΄ ἐκ τούτων φύσις μὲν οὐκ ἔστιν͵ φύσει δέ͵ οἷον ἄνθρωπος.)
καὶ μᾶλλον αὕτη φύσις τῆς ὕλης· Dio rečenice koji Petrić citira je u zagra-
dama, a μᾶλλον se ne odnosi na rečenicu u zagradama, nego na ἡ μορφὴ
καὶ τὸ εἶδος.
36
Očito je da je Petrić upoznat s tumačenjem navedenim u bilj. 35., ali
ga ne prihvaća.
15
25
