PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
149
20
15
10
5
može reći, na koji način biva povećavanje? Da li iz po sebi odvo-
jene materije ili iz one koja postoji u nekom drugom tijelu? Ili je
nemoguće na oba načina? Ako postoji kao odvojena <materija>,
ili neće zauzimati nikakvo mjesto, ili <će biti> kao neka točka ili
prazni prostor ili ne-osjetilno tijelo.«
I ubrzo ovako zaključuje: »Bolje je učiniti da je materija odvo-
jena od svih <stvari>, tako da je jedna te ista brojem, a po pojmu
nije jedna. No niti točke niti crte ne treba postaviti kao materiju
tijela iz istih razloga. Ono, naime, čije su to krajnosti, jest materija
za koju nikad nije moguće da bude bez trpnje, niti bez forme.«
Tu je misao u 2. knjizi
O nastajanju
u 1. poglavlju ovako objasnio:
»No oni koji čine jednu materiju osim rečenih (četiriju elemena-
ta
3
) i nju čine tjelesnom i odvojenom, griješe; nemoguće je, nai-
me, da tijelo koje postoji kao osjetilno postoji bez kontrarnosti.«
Potom, nakon što je Platon napadnut, zaključuje ovako: »Mi
pak kažemo da postoji neka materija osjetilnih tijela, no da ona
nije odvojena nego je uvijek s kontrarnošću; iz nje nastaje ono što
se naziva elementima. Oni su točnije određeni u drugim <spi-
sima>. Ipak, kad su i na taj način prva tijela iz materije, treba
odrediti i njima počelo i to doista prvo, pretpostavljajući da je
<to> materija, neodvojena doduše, ali subjekt kontrarnom. Nije,
naime, toplo materija hladnom, niti to <hladno> toplom, nego je
3
Riječi u zagradi su Petrićevo tumačenje Aristotelova citata.
