PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
219
25
5
naveo je ne malo razloga. Što se pak tiče vremena, cijeli je po-
sao dovršio samim iskazom i pretpostavkom, jer je samo šest
puta imenovana ta beskonačnost vremena u cijeloj raspravi o
beskonačnom. Navest ću riječi svih mjesta, jer su sjeme najvećih
pogrešaka koje slijede.
Dakle, u 3. knjizi
Fizike
u 4. poglavlju stoji ovo: »Da posto-
ji beskonačno iz pet <razloga>, ponajviše dokazuju oni koji to
razmatraju iz vremena – ono je, naime, beskonačno.« Potom u 6.
poglavlju iste knjige: »Da je mnogo nemogućeg, ako ne postoji
beskonačno – jasno je: bit će naime neki početak i kraj vremena.«
Ponovno u istom poglavlju: »Uostalom u vremenu je očito be-
skonačno.« I uskoro: »Osim toga u ljudima i vremenu, dok pro-
padaju.« I u 7. poglavlju: »Beskonačnost ne traje, nego biva, kao
što i vrijeme i broj vremena.« I konačno u 8. poglavlju: »I vrijeme
i kretanje su beskonačni – i razumijevanje, jer ne traje ono što
biva primljeno.«
Na svim tim mjestima pretpostavlja beskonačnost vremena
– po sebi nejasnu, nedokazanu ikojim razlozima. Ta pretpostav-
ka počelo je i temelj svih pogrešaka koje slijede, dvosmislica,
sofizama. I nije samo to učinio, nego je bacio i sjeme drugih po-
grešaka predzadnjim i zadnjim riječima, tj. onima kojima je bes-
konačnom vremenu pridružio broj, jer će iz broja splesti slijed.
Njima je pridodao kretanje, jer će nekim čudnim umijećem smi-
ješati iz kretanja kontinuitet vremena, iz kontinuiranog vremena
vječnost kretanja. Četiri <stvari> razmotrit će se u vremenu: bes-
konačnost, slijed, kontinuiranost, vječnost.
10
15
20
