PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
67
Ako je manje i veće kontrarno, da li iz razloga te kontrar-
nosti djeluju i trpe, ili iz nekog drugog razloga? Ako iz razloga
kontrarnosti, zašto ne djeluje svako veće na svako manje? Zašto
također i svako manje na svako veće? Ako to nije bilo primijeće-
no u stvarima, niti biva, izuzeli smo djelovanje također i iz ove
kontrarnosti kvantitete.
Ako pak ne bi postojala kontrarnost u supstanciji, kako nam je
prenio učitelj prirode, izuzeli smo svako nastajanje i svako djelova-
nje iz svake kontrarnosti. Nije, dakle, kontrarnost počelo djelovanja
i trpnje, ne biva svako nastajanje
iz
kontrarnog
, niti
od
kontrarnog
,
niti
poslije
kontrarnog
, niti
u
kontrarnom
iz razloga kontrarnosti, po
sebi prvotno,
καθόλου
i nužno. I ako bi se koja kontrarnost dogo-
dila, događa se akcidentalno, naime zato, jer djelovanje i nastajanje
bivaju u stvarima koje su kontrarne, a ne utoliko što su kontrarne.
I tako, po Aristotelovu poučku, kad se postavljaju kontrarna
počela stvarī, akcidentalno se postavljaju počela. Dakle, nastaja-
nje stvarī koje u sveukupnosti traje u divnom i čvrstom poretku,
imat će akcidentalna počela, nesigurna, neuređena i nestalna.
Što dakle, ako nastajanje, djelovanje nije iz kontrarnosti, da li
je iz sličnosti? Ako budem tvrdio, pitat će, je li dakle vatra slična
drvetu, sjeme muškarca krvi žene? To ću zaista nijekati, ali najviše
ću od svega tvrditi da je vatra nastala u drvetu učinjena sličnom,
ὁμοειδής
, iste vrste vatri koja je rađa, da je porod iz žene stvoren
sličnim,
ὁμοειδής
, iste vrste ocu i majci koji ga rađaju, i tako se stva-
ra slično od sličnog, slično iz sličnog, prvotno, po sebi,
καθόλου
.
Također muškarac rađa u ženi koja je njemu slična i
ὁμοειδής
, iste
vrste, vatra ipak ne u sebi sličnomdrvetu, ali je poslije također slično.
Filozofija starih – bolja od Aristotelove
Niječu se Aristotelova počela, potvrđuju <počela> starih
[na margini]
I tako se u sva četiri dijela
67
pokazuje da je filozofija onih sta-
rih, koji su uspostavili slična počela stvari, bila bolja i istinitija, od
67
Pod četiri dijela <nastajanja> podrazumijeva Petrić nastajanje:
ex
contrario
– iz kontrarnog,
a contrario
– od kontrarnog,
post contrarium
– posli-
5
10
15
20
30
25
