PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
59
20
15
25
10
5
ovim riječima: »Jedno iz drugog zaista jednostavno nastaje, kao
što je određeno i u drugim <spisima>, i od nečega što aktualno
postoji, ili iste vrste ili istog roda, kao vatra od vatre i čovjek od
čovjeka.«
I u 7. poglavlju iste knjige piše: »Nužno je da ono što
djeluje i ono što trpi bude po rodu slično i isto, a po vrsti pak
neslično i kontrarno.« Taj drugi dio: po vrsti neslično i kontrarno
– očito proturječi onom gore napisanom,
ὁμοειδεῖ
, iste vrste – i
ne može se pomiriti nikakvim lukavstvima spasitelja.
Potrebno je obratiti pažnju također i na ono
što kaže
:
»Stoga
je u skladu s razumom da vatra grije, a hladnoća hladi i uopće
da eficijentni uzrok čini sebi sličnim ono što trpi, jer su eficijentni
uzrok i ono što trpi kontrarni i nastajanje [373] biva u kontrar-
nom. Dakle nužno je da se ono trpno promijeni u ono djelatno.«
64
Na temelju tih riječi misle da nastajanje biva
u
kontrarno, a ne
iz
kontrarnog ili
od
kontrarnog.
Ali nije manja ova druga kontradikcija, kad kaže da su ono što
djeluje i ono što trpi kontrarni; gore je pak rekao: ili
ὁμοειδοῦς
,
»
iste vrste«
.
Što je od te stvari nedosljednije, što je nedostojnije za
filozofa tolikog ugleda? No bilo mu je dopušteno sve što je htio.
Ipak sve što njegovi vjeruju su proroštva, među premnogim kon-
trarnim poučcima, jednako su mu vjerodostojna <kao i proroš-
tva>. Iste su vrste čovjek koji rađa kao i čovjek koji nastaje; <iste
su vrste> vatra koja zapaljuje i ona koja je zapaljena, a nisu kon-
trarne; i ako postoji neka razlika između onoga što djeluje i onoga
što trpi – između vatre i drveta, između čovjeka i menstrualne
krvi – to je prvotno razlika roda; <razlika> vrste nije prvotno, nai-
me ono <što djeluje i ono što trpi> nije kontrarno, nego raznorod-
no. No odvagnimo same stvari, pustimo njegove kontradikcije.
U svakom nastajanju postoji ono što djeluje i ono što trpi;
kako jedno djeluje, a drugo trpi, čini se da su kontrarni. Naime,
64
Petrić prevodi Aristotelovove termine τὸ ποιητικὸν i τὸ ποιοῦν kao
efficiens
i kao
agens
, ali ne razlikuje dosljedno ta dva termina.
30
