PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
53
kontrarnom propada. Kontrarnima se zovu takva počela stvarī
u
kojima biva nastajanje i propadanje, a ne
iz
kojih ili
od
kojih.
No, također to sámo, da biva
u
kontrarnom
, jasnije ćemo ra-
spraviti, da ne upadnemo u nove poteškoće (dosta su nas i previ-
še izmorile prijašnje muke). Čitav senat i narod peripatetički bez
razlike, bez ikakva oklijevanja drži: »Što god nastaje,
iz kontrar-
nog
nastaje.«
59
Da li je to istinito ili nije, čini se da nisu nikad raz-
mišljali, nikad nisu odmjeravali u samim stvarima, nego samo
u Aristotelovim riječima; nikad to nisu usporedili s iskustvom.
Bilo im je dovoljno da vjeruju da je najistinitije, jer je to Aristotel
rekao. Pitagorovski običaj
αὐτὸς ἔφα
60
, koji je sam njihov učitelj
pobijao
61
, obnovili su u Aristotelu.
Filoponova dvojba i tumačenje
[na margini]
Jedini se od tolikih tisuća, ako se ne varam, Filopon kolebao,
nije tu stvar držao sigurnom, nego se trudio kako da se izloži ono
iz
. Došao je do zaključka da ono
iz
znači isto što i
poslije,
tako da
bi čitava <misao> glasila: »Što god nastaje <nastaje>
iz kontrar-
nog
«, tj.
poslije kontrarnog
.
62
Ta misao zaista je daleko od Aristo-
59
Nemagrčkog, usp.ARIST.Metaph. 1087a.36–b.1: ἀλλὰμὴνγίγνεται
πάντα ἐξ ἐναντίων ὡς ὑποκειμένου τινός· ἀνάγκη ἄρα μάλιστα τοῖς
ἐναντίοις τοῦθ΄ ὑπάρχειν.
60
Fraza kojom su se pitagorovci za istinitost neke teze pozivali na au-
toritet učitelja: sam <učitelj> je rekao.
61
Petrić vjerojatno misli na Aristotelu pripisanu frazu: ALEXAN-
DER Med. Therapeutica, 2.155.21–22: φίλος μὲν ὁ Πλάτων͵ φίλη δὲ καὶ
ἡ ἀλήθεια͵ δυοῖν δὲ προκειμένων προκριτέον τὴν ἀλήθειαν. Obično se
citira u latinskoj verziji: Amicus Plato, magis amica veritas. Fraza se temelji
na tezi iz
Nikomahove etike
: EN 1096a.16–17: ἀμφοῖν γὰρ ὄντοιν φίλοιν
ὅσιον προτιμᾶν τὴν ἀλήθειαν.
62
Usp. PHILOPONUS, In Ph. 16.111.27–16.112.3 οὐ γὰρ ὑπομένει τὸ
ἕτερον ἐπελθὸν τὸ λοιπόν͵ ὥσπερ ὁ χαλκὸς τὸ τοῦ ἀνδριάντος εἶδος͵
καὶ ἁπλῶς ἡ ὕλη τὸ εἶδος· ἅμα γὰρ ἦν οὕτω τὰ ἐναντία. οὕτω μὲν οὖν
οὐκ ἐξ ἀλλήλων τὰ ἐναντία. ἐξ ἀλλήλων δὲ πάλιν λέγεται τῷ μετ΄
ἄλληλα εἶναι͵ ὥσπερ ὁ Πλάτων ἐν τῷ Φαίδωνι κυριώτερον ὠνόμασε
10
15
5
