PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
47
5
je dakle izvan drveta. No koja to toplina, da li drveta ili vatre?
Toplina vatre je zaista izvan drveta, no toplina drva je u drvu,
ako se i ono samo sastoji od četiriju pomiješana elementa. Koja
je od tih dviju toplina kontrarna hladnoći drveta? Bez sumnje
jedna i druga. Koja nastaje? Toplina drveta koja je prije bila izvan
drveta. A od čega nastaje, da li od hladnoće drveta ili od topline
vatre? Ako je istinita tvrdnja da kontrarno nastaje iz kontrarnog,
toplina drveta nastaje od hladnoće drveta. Zašto je, dakle, treba-
lo prinijeti vatru da bi se drvo ugrijalo, kad se svojom hladnoćom
zagrijava, zapaljuje i u zimi nas, kad nam je hladno, grije. No to
bi u naše vrijeme uistinu bilo smiješno, možda je nekada u Grč-
koj bilo u upotrebi i korisno. Razumno je, naime, vjerovati da je
bilo tako, inače ne bi u naše vrijeme, našim očima i rukama stvar
tako ludu, učitelj najpamentiji od svih ljudi unio u svoje knjige,
ne bi tvrdio da kontrarno nastaje iz kontrarnog.
Budući da se takvo što u ono doba možda događalo, neka
mu se ne osporava. Nama kojima je vrijeme drugačije donijelo,
trebamo drugačije tvrditi, da toplina drveta <nastaje> od topline
vatre, slično od sličnog, a ne kontrarno od kontrarnog, da čovjek
s razumom ne <nastaje> od neke životinje bez razuma, nego od
razumnog čovjeka i sličnog čovjeka, od slične izvanjskosti [371]
<nastaje> slična unutrašnjost stvari. I tako će biti istinito da je
jedno počelo izvan stvari, a drugo da je u stvari, ali da su ona
slična, a ne kontrarna. Također tako će ostati počela po četvrtom
uvjetu
47
, ako bi bila slična, a ako bi bila kontrarna, drugo
48
<od
njih> neće ostati, jer je hladnoća drveta izbačena toplinom vatre.
No vikat će tu čestiti <Aristotelovi> zaštitnici da sam dvo-
smislen, da smišljam lukavstva, da je naime Aristotel rekao da
<nastaje> kontrarno
iz
kontrarnog, a ne da biva kontrarno
od
kontrarnog; da je jedno
iz,
a drugo
od.
Neka bude. Ispitajmo to
47
Čini se da Petrić ovdje rabi pogrešnu riječ. Naime, on je nabrojio
tri, a ne četiri
uvjeta
počelā (conditiones sunt tres, str. 26. r. 18). Petrić vje-
rojatno ovdje misli na četvrtu od sedam dokazujućih Aristotelovih teza o
počelima, na tezu: da nisu <počela> jedna iz drugih.
48
Ovdje također ne misli Petrić na drugi
uvjet
počelā (počela ne smiju
nastati iz drugih – str. 27. r. 21, nego na drugu od sedam dokazujućih teza
o počelima, tj. na tezu: da počela moraju biti trajna (str. 15. r. 10.).
10
15
20
30
25
