PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
37
vašeg priznanja: lišenost je supstancija, lišenost je ne-biće, iz 8. i
9.
31
poglavlja prve knjige
Fizike
<proizlazi>: neko ne-biće je sup-
stancija. Stoga je također, [369] po konverziji
32
, neka supstancija
ne-biće. Ako bi se usudili to tvrditi, bičem bih protjerao proda-
vače sofizama iz svetog hrama filozofije. Ako bi se to nijekalo
kao apsurdno, onda će apsurdno biti i ono, odakle slijedi, tj. da je
lišenost u rodu supstancije. Nije, dakle, ta kontrarnost lišenosti i
forme u rodu supstancije.
Koja je druga kontrarnost u rodu supstancije? Ako se nijedna
ne nađe, reći ćemo da u rodu supstancije ne postoji kontrarnost.
Stoga da nije istinito da u svakom pojedinom rodu postoji jed-
na kontrarnost. To je sam učitelj potvrdio o predikamentu sup-
stancije i kvantitete
33
, poučavajući da u njima ne postoji nikakva
kontrarnost.
Prvi rod u kojem se nalazi kontrarnost je rod kvalitete. A
tom istom rodu vlastita je i sličnost. Dakle, prva kontrarnost je
u kvaliteti, ali i prva sličnost je u kvaliteti. Stoga zašto <ono>:
da ne nastaje iz drugog i da drugo nastaje iz njih samih, pristaje
više prvom kontrarnom, nego prvom sličnom, kada su i jedno i
drugo u istom rodu? Zbog toga, reći će, što Aristotel poučava da
nastajanje biva iz kontrarnog a ne iz sličnog. A ja ću reći da stari
filozofi uče da nastajanje biva iz sličnog a ne iz kontrarnog.
Reći će da autoritet ljudi nije jednak. Ne mogu se stari <fi-
lozofi> uspoređivati s Aristotelom. Pustimo autoritete koji nisu
primjereni filozofima, tražiteljima istine stvari.
34
Neka nam kažu
31
U osmom poglavlju 1. knjige
Fizike
raspravlja Aristotel o nastajanju
iz ničega, a u devetom o razlici između materije i lišenosti kao o razlici
između akcidentalnog ne-bića i ne-bića po sebi.
32
Riječ je o neposrednom zaključku, tj. subjekt i predikat partikularno
afirmativnog suda premise u konkluziji su samo zamijenili mjesta.
33
Usp. ARIST. Cat. 5b.11–15: Ἔτι τῷ ποσῷ οὐδέν ἐστιν ἐναντίον͵
(ἐπὶ μὲν γὰρ τῶν ἀφωρισμένων φανερὸν ὅτι οὐδέν ἐστιν ἐναντίον͵ οἷον
τῷ διπήχει ἢ τριπήχει ἢ τῇ ἐπιφανείᾳ ἢ τῶν τοιούτων τινί͵ οὐδὲν γάρ
ἐστιν ἐναντίον)͵ εἰ μὴ τὸ πολὺ τῷ ὀλίγῳ φαίη τις εἶναι ἐναντίον ἢ τὸ
μέγα τῷ μικρῷ.
34
Usp. I sv.
Peripatetičkih rasprava
, knj. XIII u kojoj Petrić razlikuje šest
stupnjeva istine (Sexuplex igitur est verum, per gradus dispositum: str.
167. u izvorniku) od kojih je istina stvarī prvi stupanj.
5
10
15
20
25
