PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
31
skladno, iz neoblikovanog oblikovano, iz lišenosti bilo čega for-
mu bilo čega i izveo je opći zaključak: »Stoga, što god nastaje, na-
staje iz kontrarnog
.«
22
Isto je u 7. poglavlju
23
utvrdio primjerima
artificijelnih stvari. Uvedimo prirodne primjere koji su djelotvor-
niji za samu stvar.
Iz ne-čovjeka nastaje čovjek, iz ne-konja konj, iz ne-goveda
govedo, iz ne-magarca magarac, iz ne-drveta drvo. I tako o svakoj
pojedinoj stvari. Dakle iz lišenosti bilo koje stvari nastaje forma
te iste stvari. To je svakako Aristotelov nauk, kao i ovaj drugi. Iz
forme nastaje lišenost, iz čovjeka ne-čovjek, iz konja ne-konj itd.,
tj. kada propadaju. Biva, dakle, u jedinkama svako nastajanje, po
Aristotelovom poučku, iz lišenosti u formu, i svako propadanje iz
forme u lišenost. Istinito je, dakle, to reći i u bilo kojoj drugoj vrsti,
[368] i u bilo kojem rodu, ako dozvole <Aristotelovi> zaštitnici da
se od jedinki u skladu s istinom izvedu vrste, a od vrsta rodovi.
Bit će, dakle, istinito da iz lišenosti naprosto nastaje forma napro-
sto, i iz forme lišenost. Istinito je da su to dva Aristotelova počela.
Istinito je također da su to kontrarne <opreke>. Istinito je također
da su prve opreke. Istinito je konačno da kontrarna počela mogu
nastati jedno iz drugog. Zašto nas, dakle, uče da počela, zato što
su kontrarna, ne mogu nastati jedno iz drugog?
Ako budu ponovno prigovarali da je Aristotel rekao da to od-
govara prvim kontrarnim <oprekama>, a ne bilo kojima, uistinu
smo to shvatili i već zaključili. No, jer im je to drago, pitat ćemo
ponovno, znaju li oni nešto što je prije počelā. Da li to dvoje: liše-
nost i formu priznaju kao počela i to kao prva kontrarna počela?
Ako ih priznaju, zaključujem stvar. Ako ne priznaju, molit ćemo
ih da nam navedu ta prva nama nepoznata počela, da nam po-
kažu oca i majku počelā. Ako ne pokažu (a to po Aristotelu ne
mogu) kao dopušteno, zaključit ćemo mi kao dopušteno da su po
Aristotelu lišenost i forma počela, da su prva počela, da su kon-
trarna počela, da su prve kontrarne <opreke>, a da ipak mogu
nastati jedno iz drugog, prema tome da nije istinit onaj prvi od
triju uvjeta počelā, tj. da počela ne nastaju jedno iz drugog.
22
Usp. ARIST. Cael. 270a.14–15: διὰ τὸ γίγνεσθαι μὲν ἅπαν τὸ
γιγνόμενον ἐξ ἐναντίου.
23
Tj. prve knjige
Fizike
, usp. ARIST. Ph. 190b.5–17.
5
10
15
20
30
25
