PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 1.
23
Neprekinutim slijedom potom u pet sljedećih poglavlja ra-
spravlja o osjetilnoj supstanciji, o mijenjanju, o materiji i formi,
o počelima i elementima osjetilnih <bića>, koliko ih ima i kakva
su. Zašto tako mnogo? Ista ta rasprava o počelima protiv starih u
prvoj knjizi
Metafizike
bila je i u prvoj knjizi
Fizike
. O istim počeli-
ma mnogo je više izneseno u
Metafizici
nego u
Fizici;
u njoj samo
su osam poglavlja prve knjige i tri poglavlja druge knjige upotri-
jebljena u raspravljanju o tim počelima; u
Metafizici
pak pet po-
glavlja 1. knjige, prvo poglavlje 2. knjige, tri poglavlja 3. knjige,
pet poglavlja 5. knjige, prvo poglavlje 6. knjige, šest poglavlja 7.
knjige, prvo poglavlje 8. knjige i 5 poglavlja 12. knjige. Tako je u
Metafizici
dvadeset i sedam poglavlja o prirodnim počelima, a u
Fizici
samo jedanaest poglavlja.
Ako je tako dugo raspravljao o počelima prirodnih supstan-
cija u
Metafizici
, zašto je to isto trebalo ponoviti i u
Fizici
? Ako je
to bila zadaća metafizičara (koji istražuje uzroke i počela sup-
stancija), na tuđem je mjestu u
Fizici
raspravljao o istom. Ako je
to bila zadaća fizičara zašto nam je dosađivao dužom raspravom
u
Metafizici
? Zašto je prekoračio pravila, koja je sam donio u 1.
knjizi
O dijelovima životinja
, da se ne smije često ponavljati isto
17
,
pogotovo s tuđom zadaćom, kad nas je sam učio da je zaista fizi-
ka različita filozofija od prve filozofije.
Čujem što kažu njegovi zaštitnici; da se u
Metafizici
rasprav-
lja o počelima kako su počela bića općenito, a u
Fizici
kako su
počela fizičkih bića. Mi pak pitamo je li Aristotelov nauk istinit,
da prvi filozof raspravlja o biću kao biću i o prvom biću koje je
supstancija – kao što su u 2. poglavlju 4. knjige
18
priznate sup-
stancije koje je nabrojio one prirodne, kako sam naveo iz 5. i 8.
knjige.
19
17
Vjerojatno aluzija na ARIST. PA 644a.34–b.1: ῟Ηι δὲ συμβήσεται
λέγεινπολλάκις περὶ τοῦ αὐτοῦπάθους διὰ τὸ κοινῇπλείοσιν ὑπάρχειν͵
ταύτῃ δ΄ ἐστὶν ὑπάτοπον καὶ μακρὸν τὸ περὶ ἑκάστου λέγειν χωρίς.
18
Usp. ARIST. Metaph. 1003a.33–1005a.18.
19
Usp.ARIST.Metaph. 1042a.24–25: νῦν δὲ περὶ τῶν ὁμολογουμένων
οὐσιῶν ἐπέλθωμεν. αὗται δ΄ εἰσὶν αἱ αἰσθηταί· [8. knjiga], također i
Metaph. 1017b.10–13: Οὐσία λέγεται τά τε ἁπλᾶ σώματα͵ οἷον γῆ καὶ
5
10
15
20
25
