Misao, da je estetski dojam rezultat psihičke rad
nje po oblikovnom sastavu na osobit način uprav
ljene, mogla se daleko više istaknuti, i da se to dogo
dilo, ona bi bila nauku Markovićevu dovela u blizinu
psihologijske estetike, ublažila bi znatno izgled nje
govu formalizmu i kaošto se njegove kritičke analize
umjetničkih djela odlikuju lijepim i dubokim pogle
dima u duševni život, tako bi i nauka njegova bila
postala intimnija, dok je ovako u apstraktnim odre
đenjima nestala gotovo sva usrdnost estetskoga do
življaja. Što je uzrok tome? Poznato je, da su se
formalni odnošaji prostora u geometriji i fiziologij-
skoj optici, pa odnošaji vremena u fizikalnoj akustici
odavno nastojali svesti na izvjesne, matematički od
ređene razmjere, što je dalo povoda mišljenju, da
je, kako bi rekao Goethe, »ljepota očitovanje tajnih
prirodnih sila«. Akustično-muzikalni titrajni odnošaji
i zlatni rez bili su već u Pitagorinoj školi poznati-
Aristotel upućuje, da matematika, a napose geome
trija daje uvid u osnovne uvjete ljepote, a muzik
Aristoksen gradi na tom osnovu svoju teoriju umjet
nosti. Leonardo da Vinci bio je toliko uvjeren o zna
nosti matematike nesamo za nauku, nego i za umjet
nost, da je o svojim djelima rekao: »Non mi legga
chi non e matematico«. Albrecht Diirer drži, da je
umjeće mjerenja osnov slikarstvu. Engleski estetici
kao Hutcheson, Hogarth, traže liniju ljepote. Leibniz
misli, da se estetička ugoda osniva na nesvijesnu bro
jenju i poređenju. Herbart je, kako se zna, od svih
umjetnosti najviše smisla imao za muziku, te je i
držao, da nauka o umjetnosti još uvijeik nije dovoljno
uvažila upute, koje joj muzika može da dade. Stojeći
pod dojmom Zeisingovih istraživanja o rezu, Helm-
holtzove fiziologijske optike i nauke o tonovima i
Fechnerovih eksperimentalno-psiholoških radnja, Mar
ković je bio potaknut, upravo zaveden, da u estetičkim
