težnja za istinom određena izvjesnim idealnim za
konima, tako se i estetskomu doživljaju postavlja ne
ka općena vrsnoća estetičkog ocjenjivanja, koja se
zove ukus (gout, Geschmack), pretpostavljajući, da
su presude njezine različne samo zbog nejednakosti
razvoja i izobrazbe, ali kad bi bila valjano upućena
i uvježbana, da bi u svakoj prilici njezine odluke bile
nužno suglasne. Estetička reakcija čini se tako ovis
nom od uviđavnosti (Einsicht), t.j. od mogućnosti
zamijeniti pravilne odnošaje, koji izazivaju nužno i
općeno odobravanje; tko te odnošaje uoči, ne može
se oteti priznanju estetičkih vrednota. Odnošaji pre
dodžbi, koji čine osnov estetičkomu sudu — jer na
posljetku sav je estetički doživljaj izišao na to, da
bude čuvstveno zadahnuti sud — odgovaraju izvjes
nim odnošajima u umjetničkom predmetu, na kojem
se i mogu najbolje naći. To je posljednji korak: mo
tivi estetičkoga doživljaja stavljaju se u sam umjet
nički predmet, i to ne možda tek kao poticaji (zna
kovne energije) duševnoj radnji, da se u izvjesnu
pravcu razvije, nego kao objektivna svojstva, kojih
spoznaja stvara osjećaj ljepote. Estetički doživljaj se
posvema objektivirao.
Prema svemu ovome lako je upoznati glavne zna
čajke racionalističke estetike. Ona ne ostaje pri zri-
jenju, nego upirući se na to, da je estetički dojam
posljedak (svijesne ili nesvijesne) isporedbe, odno
šenja ili razbiranja česti u izvjesnoj cjelini, upućena je
na traženje objektivnih odnošaja, koji se nužno i op
ćeno mile, i na postavljanje idealnih oblika, kojima
treba da udovolji svaki umjetnički objekt, ako reflek
tira na to, da izazove estetičko odobravanje. Estetika
postaje naukom o valjanom reagiranju na utiske pro
suđujući ih prema normalnim određenjima, što vri
jede za estetički ukus — ona je logika estetičkoga
čuvstva, ars pulchre cogitandi. Psihologijska analiza
