pravda znači logičko, u drugima etičko izjednačenje,
no i hrvatski izričaj »pravo reći« dovodi logičku
funkciju u svezu s etičkom. Logika i etika tako pod
jednako teže na istinu. A etika? Jedno između obiljež
ja krasote (Marković uzima ovu riječ kao skupno
ime za lijepo i uzvišeno) jest skladnost, a to nije
drugo nego pretežna istovetnost, a drugo obilježje
krasote je istinitost umjetničke tvorevine prema
»zbiljštini«. Istina je daikle na sve strane ona svrha,
za kojom ljudski duh teži, a to znači, da on svuda teži
na izjednačenje (aequitas) čina i njegova poticaja,
bilo to u logičkom, bilo u etičkom, bilo u estetskom
pogledu. Logika, koja teži na istinitost misli, ima
općenit zadatak, jer postavlja misaono oruđe, kojim
će se ova istina na svim područjima ljudske težnje
ostvariti.
VI.
Kad Sekst Empirik kaže, da spoznavanje od po
java (^atvćjAsva) zaključuje na nepojavno (aSrjAoc) onda
je to u izvjesnu pogledu doista tako. Ni iskustve
no poznavanje prirodnih nauka ne čini izuzetak od
toga, gdje na sitna gibanja nevidljivih čestica svodi
pojavni svijet. I ono dakle promeće vidljivo u nevid
ljivo, stvarajući misaone slike, koje imaju zadaću, da
pojavnost razložno prikažu. Nije stoga neopravdano,
kad O, Liebmann primjerice atome označuje račun
skim markama prirodoznanstvene teorije. Imadu li
oni kao i drugi slični simboli, pored toga što služe kao
pomagala u naučnoj orijentaciji, još i veću, stvarniju
vrijednost, to dakako ostaje na samom području is
kustvenih nauka neriješeno.
Slično radi i idealizam, kad se od osjetnoga opa
žanja uzdiže do idejnih koncepcija, kojima se na izvje
stan način perlustrira iskustvena zazbiljnost, Svoje
ideje ne drži on pustim fikcijama, budući da nijesu
