ispunjenja: kad čuje iz daljine zov trublje na žuđeni
sveti boj, duša se oslobađa, kao da je bog k sebi po
ziva i nalazi olakšanje:
Što sveđ prosih, on će mi uslišati,
I moj duh će s braćom u boju stati.
Tako se u vjerovanje narodno, u nemir duše on
kraj groba unosi kulturno-historički smisao: m r t v i
s t o j e uz ž i v e k a o n e v i d l j i v i p o m o ć n i
c i u o s t v a r e n j u i d e a l a .
IV.
I
Filozofijski studij Franje Markovića pada u vri
jeme, koje je više no ijedno drugo imalo značaj pre-
lazna doba: posljednji akordi uznošljive idealističke
filozofije već su odmnijevali, potisnuti od prilično ro-
bustnih glasova iz kruga prirodnih nauka, a diskretno
intonirani zvuci modernih sustava još se nijesu pravo
razbirali. Na sveučilišnim katedrama u Njemačkoj
vidi se još po koji zastupnik Fichteove nauke (I. H.
Fichte, Harms) ili Schellingove filozofije (K. G. Ca-
rus) osamljeni reprezentanti Krauseove nauke (Ah-
rens, Tiberghien), pored još uvijek dosta brojnih pri
staša Hegelovih (Joh. E. Erdmann, Kuno Fischer, K
Prantl, Rosenkranz, F. Th. Vischer, E. Zeller). Neo-
ficijelni suradnici na polju filozofije, ponajviše priro
doslovci i liječnici, oslanjajući se na prirodne nauke,
napose na fiziologiju, priklanjaju se materijalističkim
tendencijama, koje uz naturalističke motive, potak
nute od Straussa i Feuerbacha i uz Schopenhauerovu
»filozofiju raspoloženja« nailaze na najživlji odziv u
širim vrstama obrazovana svijeta. Službena se francu
