stane. Plastičnošću svojom ovakvi događaji narodnoj
svijesti jasnije govore od učenih djela, te nije ne
opravdana tvrdnja, da su za razvoj duše narodne,
shvate li svoju kulturnu misiju pravo, pjesnici više
učinili nego naučnjaci. To može dakako učiniti samo
poezija i umjetnost, koja je »filozofičnija« od histo
rije, jer samo takova može ocrtati život, kakav bi bilo
vrijedno živjeti, može razbuditi i osvijestiti narodne
sile i podati snage za ostvarenje postavljenih ciljeva.
Takova umjetnost stvara život, izgrađuje kulturni
cilj, razvija duh naroda i njegove poglede na svijet.
Nekoć su pjesnici i bili učitelji, umjetnici i svećenici
svoga naroda: oni to i danas mogu biti, prema tome,
koliko je umjetnost njihova filozofijska (u gornjem
smislu), koliko naime rasijane misli i težnje narodne
duše sređuje i stvara jaku suvislu svijest, koja zna,
što hoće, koliko razvija narodnu bit, koliko prošlošću
osvjetljuje budućnost naroda, te ga čini sposobnim, da
izvrši zadaću svoje s a d a š n j o s t i i ujedno da po
tomstvu utre put napretka.
III.
Orijentacija u pravcu prema b i v s t v u (u du
bini) i prema p r o š l o s t i (na tijek), na svakom
koraku upućuje i na s a d a š n j o s t . Skup savreme-
nih poticaja i potreba neosporno je važan kulturno-
-historijski faktor, koji u b i v s t v o u n o s i mo-
m e n a t na p r e d n o s t i, a u r e f l e k s p r o š l o
s t i m o m e n a t a k t u e l n o s t i . Ali određenje nje
gove vrijednosti, koliko već nije uvjetovano vjernošću
prema bivstvu i održanjem historičkoga smjera, ište
povrh toga i orijentaciju prema c i l j u (na uspon).
Momenat i njegov nosilac, pojedinac, dobivaju kul
