posti narodne, onda će tek njihove misli prestati biti
dissecta et disiecta membra. Nema za čovjekoljuba u-
tješnijega i rekao bih uzvišenijega pojava no što je:
n a s t a j a n j e s k u p n e d u š e v n e i r a d n e o-
s o b i t o s t i , n a s t a j a n j e s k u p n o d u š e v n o
i r a d n o u j e d i n j e n o g o r g a n i z m a o d i n
d i v i d u a l n i h p o j e d i n a ka . A u takvome
skupnom organizmu imadu misli, filozofijske misli,
koje teže za spoznajom istine i za postavljanjem viso
kih ideala umjetničkom tvorenju i etičkom činjenju
i vjerskom upokojivanju ljudskom, takove misli imadu
u ukupnom ljudskom organizmu, u narodu, sličnu
zadaću onoj, koju imadu živci u živom pojedinku.
Motreći životinjstvo od najnižih do najviših vrsti, na
lazimo postepenost i rašelanjenosti i ujedinjenosti
živčevlja; najniže životinje jesu kao puki agregati
samostalno životinjih, a slabo živčatih pojedinaka
bez ujedinjenosti živčane; što je savršenija vrst ra
dom i tobožpsihičnim ili pravopsihienim svijesnim
životom, to ima više razvijeno i raščlanjeno i ujedi
njeno živčevlje. Prosvjetna povijest, mislim, pokazuje
tomu bezdvojbenu analogiju spoznajnoga i etičkoga,
te što su ovome praktične posljedice, svakoga razvit
ka, u skupnih organizmih ljudskih, u narodih. Z a
s t v a r a n j e s k u p n e n a r o d n e d u š e v n e o-
s o b n o s t i n a š e p r i d o n i j e t ć e s v a k i
s v o j d i j e l a k i m i s l i n a š i h s t a r i h f i l o
z o f i j s k i h p i s a c a , k a d i h p r o u č i m o i na
r o d n o m e ž i v o t u p r i p o j i m o ; u osami svojoj
s tuđinskim glasom iz rodne zemlje, slabo su ovi poslu
žili tuđemu svijetu, koji je imao i ima obilje velikih
radnika svojih, a u svojoj zemlji dosad malo su po
služili te u ograničenom opsegu i glede trajnosti i
glede opsežnosti svojega uticaja. No odsada nam, po
što ih izučimo i narodnim glasom oživimo, koristit
