sabran, da utjecaje, što ih prima, omjeri o svoje zdrav
lje i o slobodu, toliko jak, da ih presvoji i presvojene
sebi prisvoji. On mora biti trajan korektiv kulturnoga
držanja i stvaranja u duhu vjernosti: napredan i kon
zervativan, pristupan razvoju, ali i postojan. Samo
tako može narod u povjesnom tečaju održati svoj kul
turni pravac i ostati sebi vjeran. Marković je dobro
vidio, koliko je narodu našemu potrebno, da se ovako
zamisli u svoje bivstvo — i u budućnost svoju.
Počevši od vremena renesanse veliki se evropski
narodi razvijaju u narodnom pravcu, i to nesamo
tako, da u kulturnim nastojanjima rješavaju problem
svoje prirode, te sve više i potpunije na osobit način
reprezentiraju ideju čovjeka i života ljudskoga. Po
vijest im je dala velikih ljudi, koji su ideal njihov u
sebi utjelovili i plastički ga prikazali. Pjesnici, umjet
nici i mislioci označili su im način mišljenja i života,
razbistrili im svijest o položaju u svijetu i o zadaćama
spojenima s tim položajem u krugu čovječanstva, što
ih samo oni mogu riješiti i na svoj način. Tako se ti
narodi dovinuše samosvijesti. Idejni sadržaj narodne
priče i pjesme, životna mudrost, društveni i politički
smisao, ukus i vjersko čuvstvo — sve to dozrelo je
do nazora o svijetu i do reda životnoga svoje vrste.
Na tekovinama antikne kulture i na zahtjevima savre-
menoga života razvila se vlastitost njihova, i lice im
je zadobilo ozbiljan, muževan izgled. I u njihovu je
razvoju bilo dakako plime i osjeke. Iza perioda snaž
nih pokreta nastala su i kod njih vremena klonulosti
i zastoja, napredak zamijenio je mjestimice nazadak,
ali sav taj različnim valovima uzburkani i različnim
strujama ispresijecani tečaj kulturnoga života vodio
je konačno ipak k jednomu istomu sve vidljivijemu ci
lju, k s t i l u ž i v o ta, u kojem je narod prikazao
sebe, svoju dušu. Naš je narod blizu stajao samome
vrelu modernoga života i bio je među prvima, koji su
