]juju i pobijaju, slično kao opreke misli; na te raz
like odgovaraju bića predodžbama kao za otpor pro
tiv pritiska — alko je pritisak jači od otpora, biće se
nalazi u stanju trpnosti, ugrožena bitka; ako je na
protiv otpor jači od pritiska, biće istupa aktivno, afir
mira se. Predodžbe su dakle, da se odredi stajalište
prema okolini. Sudbina i slučaj redaju ih u nizovima
i rojevima, koji se međusobno sastavljaju u struje i
saveze, što se različno sukobljuju. Nastaje šarena, od
časa do časa promjenljiva slika njihovih kombinacija.
U svakom se času križaju na drugoj t o čik i, koja se
prema tome pomiče u svijesti amo i tamo, te ovisi o
razvoju svijesti, o snazi i spremnosti izvjesnih predodž-
benih nizova, koliko će ona biti pomična ili utvrđena,
da li će se »ja« više povoditi za nametnutim mu reak
cijama ili će ih po premoći učvršćenih predodžbenih
masa određivati, dajući im maha ili suzbijajući ih.
S a m o s v i j e s t j e n a j v i š i o b l i k a f i r m a
c i j e , kad je »ja « sebi steklo i pridobilo određene,
čvrsto povezane predodžbene nizove i rojeve, koji ga
osiguravaju od slučajnih smetnja (perturbacija), od
kolebljivosti i nestalna smjera, i daju mu mogućnost,
da suzbije navalu časovitih nametljivih stanja tim,
da ih zadrži u izvjesnoj udaljenosti od središta svijesti,
koliko je potrebno, da ih upozna i da im onda dopusti
ili uskrati pristup; onda se »ja « vidi i spoznaje go
spodarom svojih akata, stvaraocem svoje sreće i sud
bine. Samosvijest nije od iskona dana, nego nastaje
s vremenom, stvara se po napredovanju u jedinstve
nosti, sređenosti i suvislosti životnih očitovanja. Ži
votni je zadatak pojedinca i historioki poziv naroda,
da se u razvoju svojem uzdigne do toga stanja, gdje
svijest sebe zna kao »ja « i gdje kao »ja« zna, što hoće
i kamo ide. U pojedinca se ovo »ja « izgrađuje ponaj
prije od osjetnih elemenata, te k njemu pripada i
tijelo, u kasnijem razvoju ono se sve više sliježe na
