g r a m n a r o d n e b i t i . Po filozofijskom duhu —
veli on u uvodnom predavanju k »Logici« — i samo
po njemu narod će biti stalan sjedilac na ovoj zemlji,
koju haran naziva svojom domovinom. »Ne ćeš za
držati svoje domovine tvarne, ako nijesi stekao do
movinu duhovnu: ova ti je jedini branik one.« Spre
majući se na osvajanje toga svijeta najprije nam je
izobraziti duh, uzgojiti ga na tuđoj filozofiji, ali nam
jednako valja paziti, da se ne damo u jaram bilo
kojega »inorodnoga« smjera. Svaki narod mora s vre
menom stati na svoje noge i oteti se stranim utjeca
jima. Zahtjev narodne kulture, a u tom je sadržan i
zahtjev filozofije narodne, nije samo stvar časti i
ugleda, nego stvar narodnog karaktera. Filozofija stra
nih naroda neka bude kao dojilja, koja — ma i ne
bila rođena majka — na noge postavlja narod, ali ga
i duševno oslobađa. Uvjet je tomu, da se ne držimo
samo jednoga naroda. Prosvjeti našoj nije se držati
samo njemačke kulture, inače izgibosmo u pukom na
sljedovanju, i klica samorodna, samosvojna usahnu.
Ali su tu Englezi, Francuzi, sjeverni Slaveni, a prije
svih stari Heleni, u kojih nam je crpsti okrepno piće
na putu k istini, ljepoti i dobroti. Pomažući se tako
bit će nam moguće, da strane utjecaje, u prvom redu
njemačke, ublažimo toliko, te nam ne će iskvariti biv
stvo, a s vremenom će naša žica toliko ojačati, da će
se jasno razbirati u misaonoj slici svijeta i života, a
i u samom će se životu naroda vidljivo pokazati. Tko
osvoji sebi logiku misli, osvojit će sebi i logiku čina.
To nas — veli — nuka, da se svom dušom damo na
daleki put po pučini misli, makar nam brod zapljus
kuju valovi, oluje političke i društvene neprilike cje
lokupnog naroda. I mi vojujemo boj za istinu, dobro
i lijepo.
Moglo bi se činiti čudno, da je Marković, gdje se
tako oštro opire njemačkomu utjecaju, pristao baš uz
i
