jek željno izgledane istine, dobrote i ljepote, a onda
veli po prilici ovo: »I naš se narod dao za tim uzo
rima, za kojima ljudstvo kao za umnom svrhom teži.
Otkad je čovjek saznao za se, pokoja nema van u
bno razlikuju. Težište i podvučene orte jednoga filozofijskoga
sistema određuje se u svakoga prema njegovim ličnim naklo
nostima, te pokazujući, što se kome od njih činilo najznatnije
i s kojih su točaka osobito upirali poglede na život, daje umo
vanju njihovu osobitu fizionomiju. Ni za Markovića nijesu sve
strane sustava, kojemu se priklonio, bile jednako znatne, i u
njegovu se radu ističu naklonosti za izvjesne tendencije više
nego za druge, a moja je želja bila, da bi ove istaknute pogle
de i tendencije sabrao u jedan portret. Za tu mi svrhu nijesu
mogle biti jednako znatne sve misli, koje čine dio filozofijskog
sustava, a misli, koje su za postavljenu zadaću znatne, mjesu
u svim djelima jednako istaknute; mnoge od njih čini se kao
da su pored sustavnih izvođenja samo slučajno nabačene, a
neke su — upravo zato, jer su izraz ličnoga odnošenja — u
naučnom raspravljanju kadgod samo diskretno iznesene. A
ipak su i ovakove misli za duh filozofijskog rada od veće znat-
nosti nego ostali materijal, i posve je drugo mjerilo za sabire
nje njihovo nego ako se radi o naučnoj sustavnosti. Zato će se
u ovoj radnji uzalud tražiti prikaz nekih nauka, iznesenih i u
štampanim radnjama, ako one nijesu bile odlučne za prikaz
ličnosti ili su u ovoj radnji uzete u obzir samo onako i onoli
ko, koliko je to tražila svrha radnje. Na izbor momenata i
motiva utjecao je dakako i lični dojam, što ga je Markovic
i kao učitelj d kao čovjek učinio na mene sama; što mi se
dakle na Markovićevu shvaćanju života uopće činilo znatnim,
od česti je određeno i mojim ličnim shvaćanjem i daje mi
povoda, da prikazujući nazore njegove i sam ih u stanovitom
pravcu uputim sili da ih prikazem u svijetlu, u kojem mogu biti
pravo ocijenjeni i uvaženi. Neka se stoga ne traži u ovoj
radnji p o t p u n p r i k a z p o j e d i n i h n a u k a sa staja^
lišta jednoga naučnog sustava sa svim onim stvarnim i povje-
snim utvrđenjima, koj.a pripadaju k tomu. Druga vremena ištu
druge sadržaje i oblike, ali ako misli i djela ljudi prolaze,
namisli i nastojanja ostaju, te mogu i s promijenjena stajališ
ta biti priznanja vrijedna, upravo kako i na slici, kojoj boje
izblijede ili tehnika zastari, lijepe crte ostaju nezatrte i uvijek
simpatične. Uvjeren sam o tom, da će u ovom svijetlu i Mar-
kovićev rad naći pravu ocjenu i vrijednost svakako veću nego
je m o ž e podati sam naučni sistem i da se upravo po prika
zu, kakav je ovaj, ukazuje cjelovita slika jedne značajne
ličnosti, koja nam je tako simpatična i vrijedna i u odijelu
sustava, na kojega kroju i tkanini današnje vrijeme ne bi
moglo naći ukusa.
