zofsko zbivanje toga razdoblja omogućuju i adekvat-
niju povijesnu ocjenu Markovićeva filozofskog djela.
Taj zadatak još čeka povijesno-istraživalački rad na
šega Instituta, koji upravo taj povijesni zadatak imade
kao jedan od svojih osnovnih zadataka.
Međutim ono što neće nikakovo dokumentarno
istraživanje moći više dati, to je živi doživljaj Franje
Markovića kao predavača i svojevrsnog učitelja filo
zofije. A Bazalina monografija i jest upravo to. Mi
čak u n jo j kadgod i ne razabiremo što je Bazalin do
življaj, iz nigdje objavljenih predavanja Markovi-
ćevih, a što su nadovezane misli i dodaci njegova uče
nika na te učiteljeve misli
.
No upravo to je ono vrijedno, kada želimo da se
uživimo u nastanak i razvitak filozofskih misli na na
šoj katedri u tih proteklih
—
možemo jasno reći
—
tri četvrtine stoljeća.
Oni koji poznaju Bazalinu filozofsku misao, pa
čak i onu koja je nastajala u starijim njegovim godi
nama, kasno poslije smrti njegova učitelja, mogu u
ovoj radnji vidjeti, da je ta misao nastajala u očitom
kontinuitetu, u povezanosti koja je bila karakteristič
na ne samo za prijelaz u naše stoljeće nego za filo
zofsku misao, koja je živjela u kontinuitetu i širokom
rasponu našega kulturnoga življenja u toku završa
vanja prošloga i nastajanju prve polovice ovoga na
šega stoljeća. A ona je živjela ne samo u okvirima
uže filozofske tematike nego i mnogih drugih kultur
nih stremljenja i stvaranja toga istoga vremena. To
nije bila jedino filozofska struja, pa je nalazimo i u
književnoj i kulturnoj kritici, u etičkim ocjenama i
shvaćanjima kao i estetskim refleksijama od borbe
»
starih
«
i »mladih« do svih nastalih »modernizama«,
a nalazimo je prisutnu i kao antitezu u dijalozima, iz
kojih su nastale teze, na kojima danas izgrađujemo
