crpli okrepe iz njega, ali mu nije bilo suđeno, da
se uporedo s drugima razvija. Tečaj povjesnih pri
lika nije mu bio sklon. Stojeći pod utjecajem velikih
svjetskih struja, koje su prolazile njegovim teritori
jem i na njemu se ukrštavale, gotovo reći razapet iz
među Rima i Bizanta, kršćanstva i islama, na udaru
ekspanzivnim tendencijama, koje su išle od sjevera
prema jugu i odovud prema istoku, narod je hrvatski
bio povučen u vrtlog najtežih borba, izvrgnut pogibe
lji, da mu se otkidaju i pod tuđinsku vlast stavljaju
dijelovi narodnoga tijela, prisiljen da kao u branič-
-kuli okuplja »ostatke ostataka slavnoga nekoć kra
ljevstva« i da izdrži navalu neprijateljskih sila. S naj
većim se naporom tako borio protiv raskidanja, koje
mu je prijetilo, sporo i mučno izgrađujući misao na
rodnog jedinstva, lagano razvijajući i ne bez golemih
zapreka jedinstvo književnoga jezika i kulture. A i
što je u tom pogledu stvorio naš narod, nije stvoreno
pod okriljem moći ni uz potporu političkih sila, nego
više oteto i osvojeno požrtvovnim nastojanjima poje
dinih dijelova naroda, gradova, plemićskih porodica,
»staleža i redova«, maloga građanstva, te nije ne
opravdano, što o tom Šenoa kaže, kad veli:
Sve, sve si stvori Hrvat sam:
Orača bijednog skromni plug
Sagradio je znanja hram.
Iz kulturne sposobnosti njegove ponikla su sva
njegova nastojanja uz najnepovoljnije uslove, a povrh
svega i u trajnoj pogibelji, da nedozrela, neosviještena
i neojačana bit ne podlegne stranim utjecajima. Kud
je tako morao voditi borbu za izvanjsko održanje,
tud se morao jednako boriti, da u vrtlogu struja, što
su prolazile bićem njegovim, ne propadne i duša. Iz
nevjeriti se bivstvu svojemu i tuđemu se duhu poklo
