utiske, te ih spaja u jedan niz, koji se plete od proš
losti prema budućnosti, dok zbivanje odmiče u pro
šlost. Nije neopravdano, kad Bergson po ovoj sposob
nosti, koja stvara ovakvo neposredno doživljavanje
povijesti, i samu svijest zove pamćenjem, a sigurno
je, da b e z p a m ć e n j a ne b i b i l o k u l t u r n a
ž i v o t a . Kontinuitet svijesna života traži tako ori
jentaciju prema prošlosti, a bit će sigurno momenata,
gdje je ovakova orijentacija osobito znatna. Nijesu
to samo oni momenti, kad se kulturni život nakon
prolazna zastranjenja, orijentirajući se na prošlosti,
vraća na svoj pravac, da u daljem razvoju održi tan
gentu smjera, nego to biva i onda, kad se prekinuta
nit svezuje i kulturni rad opet započinje. Povjesna je
orijentacija prvi osnov ovome započinjanju, a u zgod
nim prilikama bit će i putokaz, kojim pravcem treba
da krene započeti rad. Znanost povjesne orijentacije
preporoditelji su naši gotovo nesvijesno shvatili: Gaj
oživljuje tradiciju, Kukuljević traži stare pisce i pre-
vraća po historiji, a Demeter gradi most od tadašnje
Ilirije do rimskoga Ilirika. U tim je pogledima, kako
znamo, štošta krivo sa stajališta povjesne nauke, ah
se i ne radi o h i s t o r i j s k o j i s t i n i samoj, nego
o h i s t o r i j s k o j vezi, a za postavljanje takove
veze dobro dolazi i priča, fantazija, pa i iluzija, da
svijesnome životu, koji mora imati historiju, ovu —
ako je nema — za prvi početak stvori. I M a r k o v i ć
j e s t u p i o u na š k u l t u r n i ž i v o t na j e d
n o j t o č k i , g d j e j e t r e b a l o p o s r e d o v a t i .
Mjesto ovo u kulturnom životu našem određuje mu i
pogled: on ne smaže vremena ni snage, da poda sa-
mostalno izgrađen lični nazor o svijetu i životu, već
se žuri sabrati kulturne niti iz prošlosti, pretkiva ih
savremenim mislima, i udara prve osnove, prepušta
jući kasnijim pokoljenjima dalje izgrađivanje. Otvo
renje sveučilišta uz osnutak Akademije značilo je po
