imajući smisla za potrebe višega duševnog života, na
pose za kulturu ljepote i uglađenosti, prateći duh i
tendencije obrazovanoga društva u kulturnom svijetu
i nastojeći, da ni ono ne zaostane za njim, to je malo
plemstvo imalo uvijek narodnoga ponosa i samosvije
sti; ono je stoga uvijek bilo na obrani naših »iura
regni«, i u svako je vrijeme dašto prema shvaćanju
svojeg doba, vodilo borbu za slobodu i čast narodnu.
Zato se to plemstvo, od česti i rad otpora protiv viso
koga plemstva, koje se težeći na vlast odvajalo od
naroda, priklanjalo inteligenciji, koja je ustajala iz
naroda, i pridruživalo se njezinu patriotskom nasto
janju — držeći se pozvanim, da spoji narodne težnje,
recimo, demokratski duh s aristokratizmom kulture;
bilo je tako učesnikom u stvaranju društvene vrste,
koja je, imajući pred očima dobro i napredak naro
da, nastojala, da narod uzdigne k sebi, u stvaranju
onoga građanstva (buržoazije), koje se narodu pre
daje po osjećaju i intenciji, a po smislu se drži ople
menjena kulturnog duha, te mu ne bi bilo krivo reći,
da je doista u neku ruku nosilo u duši »dom i svijet«:
u srcu narod, u duhu čovječnost.
X.
Marković je bio istaknut reprezentant generacije,
koja je potpuno shvaćala znanost prosvjetne misli u
njezinu humanom, političkom i općeno kulturnom
znamenovanju. U šezdesetim godinama ta je gene
racija, za onda još ponajviše mladih ljudi, bila za
dojena revolucionarnim mislima, kojima su izdašnu
hranu davale tadašnje unutrašnje političke rasprave i
međunarodni odnošaji. Državna je vlast bila prisiljena,
da nacionalnim političkim zahtjevima Mađara, Čeha,
Poljaka i Hrvata iziđe u susret. I nikad se valjda nije
)
