Ti narodi, te zemlje, što se steru
Sve ispod tebe kao tvar za duh tvoran
Raznolike bez reda dosad tvorbe
Izmijenjahu: pristupi ti k toj smjesi
I poziruć vjekovit veli uzor
Uzorite u njoj utvori like.
Karlo Drački postaje tako nosilac ideje čovječno
sti, koja će u državi provesti pravdu i slobodu. »Da
robu povratim slobodu — da lupeštvo plemića, ve
likaša u zakonitost stegnem — čovječnom drugovanju
da udrem temelj ovdje«, to je socijalno politički cilj
Karla Dračkoga, koji je — to se očito vidi — zadahnut
savremenim motivima demokratizma, ustavnoga ogra
ničenja samovolje vlasti, i dostojnosti ljudske. Tome
se pridružuje i slobodoumna misao, što ustaje na
obranu slobode duha — u mišljenju i u savjesti.
Ugled i čvrstoća svake, pa i vjerske organizacije, može
se osnovat samo na uvjerenju, t.j. na unutrašnjoj sili,
kojom se predobivaju duše, a ne na vlasti same orga
nizacije (države, crkve i sl.), koja bi ih znala ili htjela
sapinjati, držati u formalnim stegama ili u oficioznu
priznavanju. Borba Karla Dračkoga uperena je protiv
Rima, što je odvajajući od poziva, da crkva bude ide
alno utočište, svijetlo i okrepa čovječanstvu, u težnji
za vlašću nerijetko upravio vjersku organizaciju na
put političkih sistema, njihovih načina i postupaka, a
pri tom je u sukobu s državnim i narodnim težnjama
ne jednom bio na kocku stavljen sam duh i smisao
vjere. I u tom pogledu Karlo je Drački zastupnik ide
ja, koje su za »mladih dana« Markovićevih vodile ne-
samo svjetovnu, nego i duhovničku inteligenciju našu,
koja interese vjere nije držala naprosto istovetnima s
interesima crkvene politike. I Marković je bio libera-
lac u tom smislu — a inače je moralni sadržaj krš
ćanstva visoko cijenio, te i s te strane očito stoji pod
