Ti učiš sve, koje hraniš iz usana;
Ti učiš: kosmos je, gdje u razmjer zlati
S manjim se veći slaže, a sunovrati
Gdje manjeg veći u ništa, to je . . . nirvana!
Ti tako učiš harmoniju svijeta!
A Marković ju je i učio i nalazio i nastojao provo
diti; bio je ljubitelj čovječanstva, vjerujući u čovjeka
budućnosti, koji će na skladu kao bivstvu pravde i
uzajamnosti urediti prilike ljudske, ljubitelj roda svo
jega, kojemu je želio, da po bratstvu i slozi postigne
slobodu i dostojnost ljudsku, da bude, što »krv i pra
vo i pravda« njemu kaže. Čovjek je bio među svojima,
plemenit će ostati duh u uspomeni živih.
