Odbijanje politike od morala značajna je nastra
nost naturalističkoga reda života, koji upravo ne može
teći, da umnim smislom zadahne sve prilike, jer nije
nikada odlučno uzeo pravac prema duhu, pa nije ni
u stanju spriječiti izmicanje od zahtjeva duhovnoga
bića, kako u individualnom, tako ni u socijalnom ži
votu. Povrh svega značajno je i to, da on ne može spri
ječiti ni padanje energija i očajavanje, i kao što je
pesimizam žalostan posljedak hedonizma, tako je fa~
tigizam (klonulost) koban udes naturalizma, u kojem
se životno nastojanje umjerava na formalno vršenje
rada, na posao bez sudjelovanja duše, sileći čovjeka,
da se preda premoćnoj sili prirode, koja se čini ja*
čom od ljudske volje. Naturalizam odurava čovjeku
javni život i prepušta ga silnicima; pojedinac se
onda uklanja s njegova poprišta, te suradnju svoju
ili ograničuje na službu, u kojoj je u znatnoj mjeri
izlučeno lično učestvovanje, s uvjerenjem i osjećajem,
odnosno daje rad uz pregaranje ili zatajenje uvjere
nja, ili se pak bavi u njemu radi interesa, a bez prave
idejne inspiracije. U takovu životnom sustavu očito
i ne može ljudski posao biti zvanje, nego tek rad od
nevolje, a učestvovanje u javnom životu ne može da se
pravo razvije. Naturalistički red ne može ga nikad uz
dignuti do socijalne sinergije (saradnje) i nije po
doban, da društveni život izvede iz neprijatne borbe;
nije uopće socijativan, pa zato i ne privlači k javnom
životu, nego odbija od njega, stvarajući u velikoj mje
ri indispoziciju prema njemu, nehaj i zazor. Sve to
dolazi u prilog principu sile, koji se održaje na muci
i prigušenim bolovima mnogih, koji ne osjećaju sna
ge, da se opru. A kad se opru, onda je to već znak
očajne nesnošljivosti. Tako naturalistički red, budući
da ne umije popuštati umnim svrhama, zaoštrava
životne prilike do sukoba i do prevrata. Katastrofalna
je politika njegova kob i kritika. Marković je preda-
