misli jedinstvene ugarske države imala je podleći po
litička i narodna individualnost naše otadžbine kao
preteča finacijalne i ekonomske podređenosti«. U
daljem dijelu adrese govori se o tom, kako je težnja
za premoći pod okriljem jedinstvene državne ideje
vodila k jednostranom navraćanju prometa i trgovine
na interese mađarskoga plemena i k iskorišćivanju
prihoda državnih u korist same Ugarske, dok je naša
domovina bila dionicom tih prihoda samo toliko, ko
liko se njezini interesi dadu dovesti u sklad s onom
državnom misli. Naposljetku se izriče uvjerenje, da
će samo uspostava ravnopravna odnošaja, poštovanje
ustavom i zakonom zajamčenih prava, »pravičnost«,
uvažavanje trgovačkih i narodnogospodarskih inte
resa u smislu prave državne zajednice moći uzdrmano
povjerenje ukloniti, razvoj života skrenuti putem slo
bode i napretka.
Cijela adresa odiše tako duhom etičkim, ističući
moralne i pravne uvjete narodnoga razvitka, kojih
politika ne može pregaziti bez uštrba za zajednički
život, a i što je mnogo pažnje posvećeno državno
pravnomu osnovu, očito je iz uvjerenja, da su jasni
pravni odnosi i čvrste ustavne garancije uslov, od ko
jega se ne može odustati, jer ako taj uslov nije ispu
njen, onda se ni ekonomski ni kulturni život ne može
pravilno razvijati. Ako temeljni državni odnosi nijesu
položeni na pravu i ako ne podaju jamstvo, da se
u njih ne će uvući težnja za prevlašću iskorišćivanje
državne zajednice u partikularne interese, onda je
sav politički život stavljen na mehaniku sile, kojoj je,
kako je to Marković i rekao u jednom saborskom
govoru, načelo: tko jači, taj kvači. Takav sustav, bu
dući da nije intencionalno upravljen k slobodi i na
pretku, ne može ni da vodi život tim putem, pa se od
njega ne može očekivati naprosto, da će zahtjevima
pravde i napretka udovoljavati od nužde, t.j. kako
