protstavlja valovima života, da ga snažnim zahvatom
povuče za sobom. Otud je i razumljivo, da je raciona
lizam sam po sebi u etičkom pogledu donekle neu
tralan, Ako je na etičkoj bazi podignut, on će svoju
duševnu vrsnoću (treznoća, promišljenost, dosljed
nost, pronicavost i dr.) staviti na raspoloženje naj*
boljim ciljevima, ali on može da bude jednako uslu
žan i u posve protivnom pravcu. Najbolje to potvr
đuje odnošaj, u koji se znade staviti prema natura-
lizmu — gdje potpuno postaje službenikom prirodnih
tendencija, dajući im proračunanu suzdržljivost, oštro-
umnost i mirno rasuđivanje, a sve to u cilju, da što
više udovolje nagonu i osjetnosti. Agilnost pak dolazi
mu u toj relaciji od prirodnog osnova, na kojem se
kreće.
Razumnost je poput mikroskopskog objektiva
okrenuta prema vanjštini; tek po umnosti dolazi ra
zumom stečeno posvema pod okular unutrašnjosti,
da dobije potrebno zaokruženje, ujedinjenje i pregled
nost, smisao i vrijednost; tad se tek ukazuje prava
svrha svega bitka, a ujedno se u idealnoj projekciji
uspostavlja veza s vanjštinom i prirodom, koja osvi
jetljena iznutra i prožeta duhovnim pogledom čo
vjeka prestaje biti tuđa i protivna: po jedinstvu i
cjelovitosti umne orijentacije i sinoptičke perspek
tive uspostavlja se jedinstvo života. Po umnosti, ko
liko je ona »maštom proširena razumnost«, blijede
se razumske sheme upotpunjuju u žive likove, koliko
je »ocjenjujući intelekt« (wertender Intellekt), mi
saoni sadržaji dobivaju misao, a koliko je dispozicija
volje, idejni se zahtjevi promeću u praktične direk
tive: umnost obuhvata čitavo biće čovjekovo, u cje
lovitoj ličnosti, ponesavši sve energije njegove do
duhovnih visina — i zato po njoj život odiše jednim
duhom, ne stradajući ni na rascjepu s obzirom na pri
rodu, prema vani, ni na unutrašnjem sporu između
