svojom pravom zadaćom oko dobre uprave, i, što
je još gore, da nije mogao podnositi ni najhitnijih
uslova ustavnoga života, kao što su: nezavisnost su
daca, sloboda štampe, sloboda sastajanja i udruži
vanja i sloboda izbora. »Sve to morade pasti žrtvom
vladajućega sustava i uroditi progonstvom onoga, što
ovomu sustavu ne služi, te stvoriti u zemlji takovo
stanje protivno pojmu pravne države, komu podobna
ne ima u ni jednom dijelu velike ove monarkije.«
Onda izriče nadu, da će sabor vazda vjerne kraljevine
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije moći s nadom na po
voljan uspjeh u potpunoj slozi i bratimskoj ljubavi
hrvatskoga i srpskog plemena, posvetiti svu svoju
pažljivost i brigu nesamo (kako se u kraljevskom re-
skriptu veli) interesima zemlje, društvenim i gospo
darstvenim odnošajima i potrebama naroda, nego i
glavnome uvjetu njegova opstanka: t.j. obrani uza-
konjevnih prava naše otadžbine, a napose obrani i
potpunoj provedbi onih prava, koja su kraljevini Dal
maciji, Hrvatskoj i Slavoniji kao posebnom politič
kom narodu, zajamčena temeljnim zakonom i držav
nopravnim ugovorom. Ističe se, kako je narod naš
ponovivši državnopravni ugovor (s Ugarskom) držao,
da će ga držati saveznikom, nadao se ustavnoj slobodi
i materijalnomu blagostanju, te je držao, da će sa
vjesnim i točnim vršenjem svih ustanova ugovora,
obostrana korist, iskrenost saveza i međusobno pouz
danje sve više pokazivati. Dogodilo se međutim, da
se provedba sve više udaljivala od duha i slova zako
na, u provedbu su se uvukle tolike povrede, »da se
u narodnoj svijesti moradoše uzbuditi bojazni i sum
nje o stalnosti javnih odnošaja, o nepovredivosti uza-
konjenih prava i ustavnih uredaba. Glavni je izvor
ovim povredama to, što je zajednička vlada počela
državnu zajednicu preobražavati u jedinstvenu dr
žavu ugarsku s premoći mađarskoga plemena; ovoj
