noga. Kad naime te razlike ne bi imale nikakva objektivna osnova, morali
bismo prihvatiti neodrživu pretpostavku, da umjetnost uopće ne objavljuje
nešto umjetničkome zoru dohvatno i doista priopćivo, već vodi do nečega, što
nikad ne pokazuje istinsko lice, pa samo podražava slobodnu maštu, kojoj
je tek do igre bez značenja, do tvorbi samovoljne svijesti, koja nijema nema
nikome nešta stvarno da kaže. Daleko ispod zbiljskih svojih mogućnosti umjet­
nost ne bi prodirala ni u kakvu b:stvenost, bila bi lišena dubljega, ako ne
štaviše i svakoga smisla.
6
Kao što umjetnička djela prema različitim svjetovima, kojima pripa­
daju, mogu prikazati i objaviti određene datosti tih svojih svjetova, tako će
slična mogućnost vrijediti primjereno svojevrsnoj predmetnosti i zadaći
filosofije i za ispitivanja s n:ezina područja. Koliko filosofija hoće da bude
spoznajom, uviđanjem i eksplikacijom zazbiljnosti, moći će ona to vjerodo­
stojno i smislovito tek s osnova svijeta, u kojemu ie filosof doživljajno i do­
sljedno tome spoznajno usidren. Tako u biti i razlažu različite svjetove različiti
filosofi, koliko crpu doista s izvora zazbiljnosti, s kojom su životno srasli,
i koliko su uistinu istinoljubivi, iskreni i do kraja svoji.
Bilo bi upravo tragično, kad bi to bilo drukčije. Kad bi svima filo-
sofima, misliocima različitih duhovnih prostranstava i različitih epoha, izvi­
đačima različitih životnih situacija, veza i obveza stajao pred očima jedan
isti opći predmet ili isti sustav predmetnosti, i kad bi iste riječi nosile svagda
i svuda isto značenje, a ne bi bile mnogoznačne, kao što to jesu, pa im se
smisao ne bi u posljednjem vidu ravnao i morao ravnati prema stvarnim oseb-
nim jezičnim relacijama, u koje ulaze, ne bi razmimoilaženje filosofičkih kon­
cepcija i sustava moglo na posljetku očitovati drugo negoli nemogućnost filo-
sofičke spoznaje. A onda bi i svako filosofiranje bilo bezizlazno i bespredmetno.
Ipak nije tako.
Različiti su filosofi suvremenici, sudionici i sustvaraoci različitih svje­
tova, koie, svaki prema naročitim okolnostima, zasebnim svojim mogućnostima,
sposobnostima, nagnućima, interesima živi, doživljava i iživljava, pa ih takve
bilo s obzirom na njihovo jedinstvo ili njihovu cjelinu ili koju njihovu razinu
šire ili uže, dublje ili pliće, više ili manje kritički i spoznaje i izlaže. Tako
i jesu bar veliki i izvorni filosofi prema svijetu, na koji su bili upravljeni,
iznosili i obrazlagali različitu istinosnu sadržinu, ako pri tome i pored sve
njihove stvaralačke veličine i spoznajne prodornosti valja dopustiti, da su i s
obzirom na tu vezanost na rođeni svoj svijet mogli kao ljudski ograđena bića
tu ili tamo i podleći kojoj zabludi. Ipak u naznačenom okviru takve zablude,
u gdjekojem slučaju neizbježne, u načelu ne mijenjaju ništa i one, sporadične,
ne niječu mogućnost spoznavanja uopće ni onako shvaćena, zasebnim svijetom
određena filosofičkoga napose.
28
1...,18,19,20,21,22,23,24,25,26,27 29,30,31,32,33,34,35,36,37,38,...48