Page 24 - Pavao Vuk-Pavlović: O smislu filosofije

line negoli, recimo, pripadnik industrijski netaknute, možda drevne lovačke
ili opet mlađe poljodjelske kulture, kome su nepoznata suvremena sredstva
života, a tako i suvremeni način produkcije, tome primjereni društveni odnosi
i njima uvjetovani načini ljudskoga snalaženja. Može se pače apstrahirati tu
od pitanja, radi li se pri tim razlikama o vremenskome razmaku ili i samo o
prostornoj odijeljenosti s obzirom na situaciju i organizaciju života. I ako
čovjek u jednom i drugom slučaju stoji pred drugim i drukčijim konkretnim
datostima, ne će biti naprosto moguće, da bi mu bilo mišljenje bilo vjerovanje
bilo vrednovanje značilo i stvarno bilo u različitim takvim slučajevima jedno
isto. Tako se i može reći, da između ostaloga i razlike filosofičkih, pa umjet­
ničkih, pravnih i drugih tome sličnih koncepcija ne dolaze otud, što bi tvorci
njihovi bili manje sposobni, manje vidoviti, manje znaoci, manje svjesni u
ostvarivanju određenih vrednota od bilo kojih drugih možda kulturnih stva­
ralaca, nego štaviše zbog razlika u življenoj i doživljenoj zbilji. Tko se je našao
pred drugom stvarnošću, a prema tome i drugim zadacima, drukčijom odgo­
vornošću i, dosljedno tome, drugim problemima, naići će nužno i na druga
i drukčija rješenja. I kako te razlike ne dotiču samo nebitnosti, nego pogađa iu
i jezgru života i kulture, zadiru u bitnost ljudske egzistencije, smije se pred-
mnivati, da se tu radi upravo o različitim svjetovima, življenim i doživljenim,
o svjetovima, koji jesu i bivaju, koji se u svojoj opstojnosti kako izgrađuju
tako razgrađuju, koji istječu iz zazbiljnosti te je raznoliko prikazuju.
Kako se, koliko se govori o »svijetu«, radi kako o stvarnosti tako i
0 svijesti, radi prema tome svakako o svijetu ljudskome, pa u niegovu kon­
stituciju i ulaze ljudski doživljaji, ukazivat će bez sumnje na različite svjetove
1 duhovni objektiviteti kao kulturne tvorbe pripadne jedinstvu ovakva ili
onakva određena svijeta. Činit će to pored drugih kulturnih dobara izravno
ili neizravno znanost, a napose umjetnička i filosofička djela.
Predaleko bi zavelo ovo razmatranje, a i nije neposredna njegova
svrha, da ispita i razloži stvorena djela kulture s obzirom na bistvene razlike,
0 kojima je riječ. Ne će ipak biti nesvrhovito, ako se u toj vezi dotaknu uzgred
sasvim kratko neke bar značajke, koje bi mogle bliže osvijetliti istaknute
okolnosti. Pri tome će međutim valjati ovdje ostaviti zasad po strani pitanje,
koje se odmah uporno nameće, pitanje, koliko je svjesnome pojedincu uopće
moguće doista razumjeti tuđe svjetove, koliko god oni i bili također svjetovi
ljudski, i koliko li može da u bitnosti shvati duhovne tvorbe, koje tim svje­
tovima pripadaju, pa naposlijed i pitanje, prema kojim li će kriterijima utvr­
diti ispravnost toga nekog svog shvaćanja i mogućeg njihova interpretiran ia
1 gdje tražiti odnosno naći jamstvo, da se uopće primjereno doživljavaju. Bilo
to pitanje i bitno, ne stavlja ono ipak u sumnju mogućnost, da se zapaze
odlučne razlike između rečenih djela, koliko se uopće u epohalnoj svojoj
uvjetovanosti i kulturnoj pripadnosti dadu upoznati.
Valja se primjera radi samo osvrnuti na neka najreprezentativnija
pjesnička djela različita životna kruga, da se uvidi, kako se ne razlikuju samo
po načinu prikazivanja, nego se upravo korjenito razilaze po iznesenim i
objavljenim ljudskim doživljajima, koji bez sumnje pripadaju samoj jezgri
ljudskoga svijeta, a taj bez njih zacijelo ne bi ni mogao biti ono, što jest.
Pretpostavimo na čas, da se nađu na okupu ljudi niknuli iz različito
struktuirane ili konstituirane zbilje, kako su prikazani u nekim pjesničkim
djelima, da se tako sastane čovjek soja i kova, recimo, Gilgameša (oko 2000
godina prije naše ere) s onakvima soja i kova Homerova Odiseja (9. stoljeće
24