tako nema nestanka ni njoj. Sa svakim novim svijetom i svakom novo nadošlom
epohom nameću joj se i novi spoznajni i novi ocjenjivački i novi stvaralački
zadaci i počinje njezin posao iznova. I to vite, što krajnji njezini ciljevi znadu
nadilaziti uži okvir same funkcije spoznavanja.
Unatoč shvaćanju, da je istina samosvršna vrednota, koje se očitost
konstituira na samim njezinim unutrašnjim osnovima, ne će biti zabranjeno
pitati, čemu li u bitnosti spoznaja činjenica i uviđanje istine. Nema li spo­
znavanje i kad bi dospjelo do neke mete, kad je ostvarilo neposredni svoj
cilj, možda i dalje neke svrhe? Čemu li se daje čovjek u potragu za istinom?
Ostaje li pogledom na nju i mora li ostati skrštenih ruku, kad ju je utvrdio?
Posljeci se znanstvene spoznaje tehnički primjenjuju. I pored nesumnjive
želje čovjekove da zadovolji svoju radoznalost i da nekako riješi zagonetke
svijeta, koje ga začuđuju, nastoji on ipak oko otkrivanja bistva stvari i bistve-
nosti njihovih odnosa, kako bi ih ujedno i podvrgao sebi i potrebama svog
opstanka. U skrovitijoj ili očitijoj nadi, da će mu ovako ili onako pomoći
u svladavanju životnih teškoća, daje se čovjek na teorijska ispitivania i znan­
stvena istraživanja, ako primjena dobivenih pronalazaka i nije odmah ni u
svakoj fazi iznalaženja ostvarljiva. A odatle se prirodno nadaje i blisko tome
pitanje, nije li možda pored neposredna zadatka da se trudi oko spoznaje
zazbiljnosti i moguća dalja svrha filosofiranja na posljetku također u nekoj
primjeni postignutih uvida* u određenoj nekoj praksi.
Uistinu filosofija ne lebdi, kako se tu i tamo zna misliti, nipošto u nekoj
ničijoj zemlji. Filosofiranje ne zastaje u pustoj igri misli. Ono pripada naprotiv
među najsvjesnije kulturne funkcije i čvrsto je ukotvljeno u zazbiljnosti, u zbilji,
u stvarnosti. Možda su najbjelodaniji dokaz tome ne rijetki različite težine
progoni filosofa.
Ako možda i ne će biti sasvim nemoguće, nije ipak ni jednostavno
odrediti neku opću, jedinstvenu i obuhvatnu zadaću filosofije pored prvotna
i osnovna zadana joj nastojanja oko spoznaje zazbiljna njezina sviieta. Kako
od epohe do epohe iživljavajući se i izgrađujući iskrsavaju različiti svjetovi,
tako će i filosofija s obzirom na poticaje, koie zna davati životnoj praksi,
imati u različitim epohama i u okviru različitih svjetova i različite funkcije.
Ona će se na različit način opravdavati ispunjavajući u različitim mogućno-
i preporučujući napose načela, prema kojima bi se vjerojatno dalo izbjeći općim
stima i prohtjevima životna ostvarenja različite praznine iznalazeći, utvrđujući
nekim nedostacima u bistvenoj izgradnji svijeta i bitnim nekim tegobama u
očovječavanju života. Tako se konkretni sadržaj filosofije znade mijenjati.
Jučer je mogao biti drukčiji, negoli je danas. Ne da se prema tome općenito
ni konačno odrediti sadržina, na koju bi filosofičko nastojanje imalo biti
usmjereno. Bit će to i za pojedini slučaj tek približno moguće i stajat će to
do aktualnosti svijeta, koji se živi i doživljava te se s ovog ili onog razloga
prihvaća u uvjerenju, da ima u njega i za njegovo ostvarenje opravdanja. Radi
se sveđ o uozbiljavanju i oživljavanju svijeta, o kojemu se da predmnivati,
da će se u njemu na posljetku moći osmisliti ljudski opstanak. I može se tako
nadovezati, da će po osnovi općenita spoznajnog zadatka filosofije biti njezin
poziv, a time i njezino pravo, da od epohe do epohe, od svijeta do svijeta
razotkrije, iznese i tumači u bitnosti moguće osnove razložna života i smislo-
vita svijeta. Prema dominantnim će smjeranjima na području kulture i aktual­
34
1...,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33 35,36,37,38,39,40,41,42,43,44,...48