tva odnosno olakšavalo ili i osiguravalo njegovo organiziranje. Nikoja volja
za moću ni borba o vlast ne može to zaobići. Dade se to osobito osjetiti kod
korjenitih, ne rijetko prevratničkih promjena u odnosima moći odnosno vlasti.
Bez izuzetka može se pri tome utvrditi oslanjanje na određene filosofeme, koji
bi imali pomoći u izazivanju raspoloženja za preokret i dalje u pripravi, iz­
vedbi i učvršćenju njegovu. Od određenih se filosofema uvjetovanih prostran­
stvom i vremenskim okolnostima ne traži samo teorijsko obrazloženje i oprav­
danje uzimanja vlasti i namjera s njome povezanih, nego štaviše pogledom na
moguće posljetke i poduporanj njezine praktičke izgradnje i njezina održanja.
I nema s obzirom na to samo filosofija, koje hoće ili moraju da budu »ancilla
theologiae«. Ima ih jednako, koje se izlažu u manje-više svjesnoj namjeri, da
budu »ancilla rerum politicarum«. I jedne se i druge rađaju u raznim oblicima
u svako povijesno doba.
Kako međutim različnost filosofema, koliko su druževnotvorni te u
tome pravcu mogu biti utjecajni, vodi svakako i do različitih mogućnosti obli­
kovanja zajednice, što bi pri uporednoj primjeni moglo izazvati upravo me­
đusobno suprotne učinke, to ne će moći da bude ni učvršćene vlasti, koja bi sve
onakve nejednake filosofije jednako ili i samo nekako ujednačeno mogla pod­
nositi. Pri takvu je pak stanju neizbježno, da se vlast, kako se ne može drugo
ni očekivati, prema različitim filosofičkim strujama veoma različito i odnosi:
od kočenja ili opet podupiranja ide mogućnost do zabrane ili tome nasuprot
do propisa i nalaganja, pri čemu će pogledom na to stajati stajalište prema odre­
đenoj filosofiji do toga, koliko joj naučanje može služiti i koliko se neka
vlast može osloniti na podložno joj društvo. Što je nestalniji takav oslonac,
to će biti uže i idejno područje, koje se podnosi i dopušta kao javno filosofičko
uvjerenje. Ne treba pak napose istaknuti, da pri tome mogu izniknuti preosjet­
ljivosti, a time i krajnosti.
Dođe li pogledom na rečeno do takva nekog krajnjeg slučaja, u stvari
do ograničavanja ili i gušenja slobode filosofiranja, do zabrane i kažnjavanja
javna takva naučanja i prijetnje filosofičkoj ličnosti u korist određena filoso­
fema odnosno stalna filosofičkoga nauka pretpostavljena i pogodovana s raz­
loga održanja vlasti i jačanja moći, onda biva takvo stanje i filosofički zna­
čajno i znatno, već stoga, što pri tome biva i sam filosof također prinuđen, da
sa stajališta opće mogućnosti naučnog uvjerenja ocijeni nesamo opravdanost
ili nužnost rođenih misli već jednako i mogućnost i dopustivost samoga pojma
filosofije, koja se ne bi upirala o razloge razuma, već bi naprotiv sve do is­
ključivosti i bezuvjetnosti bila promicana sredstvima moći te propovijedana i
održavana na osnovu sile i mogućnosti prisile.
Takva neka »filosofička« tvorba od volje za vlašću uvedena kao veli­
čina, kojoj bi se bez prava na kritiku njezinih osnova i ispravke njezinih izvoda
imalo bezuvjetno odati priznanje, daje razaznati osobite crte, koje je napose
obilježavaju. I te si crte ostaju približno jednake, izdaje li se takva tvorba za
najviši neki izraz naučnosti ili nastupa možda i čednije.
Prije svega se tako odabrana, uvedena i javnome mnijenju nametnuta
»filosofija« ne poziva u posljednjoj instanciji ni na razloge uma ni na samo-
očitost ni na lično uvjerenje, već traži posluh. Sve kad bi prema danim okol­
nostima tako podržavani nazori i bili razmjerno primjeren poduporanj htjete
društvene organizacije, odustaje se na posljetku od slobodne upotrebe razuma
i neposredna lična uvjerenja, a ne manje i od pozivanja na iskustvo, što je
odlučno po njihovo prosuđivanje s općega filosofičkoga stajališta. Jer na taj
43
1...,33,34,35,36,37,38,39,40,41,42 44,45,46,47,48