Iznesene su činjenice i tvrdnje u povodu njih izvedene daleko od toga,
da bi značile odricanje razmjerne nužde opstojanju vlasti i zahtjevima za ja­
čanjem moći, iako jasno ukazuju, kako u svakoj i svakojakoj prenabujalosti
političke funkcije valja vidjeti jedno između najsudbonosnijih razobličenja
ljudske kulture. Pa ako bi možda tkogod s bilo kojeg razloga odobravao
hipertrofijom kojega životnog područja izazvano kočenje slobodna razvića i s
time zakržljavanje neke kulturne funkcije usmjerene na ostvarenje vrednote i
smisla, ne će to zacijelo moći kao filosof. Ako bi naime i moglo u bilo kojem
smjeru i biti svrhovito, da filosofija bude »služba«, ona to prema svome bistvu
može odgovorno samo istinom, što ujedno znači i prema mjerilima razuma, na
osnovu slobodne njegove primjene. Odrekne li se filosof te slobode, lišava i filo­
sofiju osnovna njezina poziva i dostojanstva, jer bi to značilo odustati od nas­
tojanja, da se istraživanje i prosuđivanje digne do razine, gdje će se spoznaja
usidriti na posljetku u doživljaju očitosti i dostati se tako iskre, s koje će se
rasplamsati posljednja sigurnost, konačna izvjesnost, na kojoj se može da gradi
čvrsto i stalno naučno uvjerenje, bez kojega i ne može biti filosofičke ličnosti.
Filosofiranje izvan pomenute slobode i bez nje veže čovjeka na slijepe sile i
ne može drugo ni da čini, mjesto da mu osvjetljava putove duševne stege, du­
hovna usavršavanja i životne punoće.
Tako je, gdje filosofija ima da opstoji, filosof primoran da se stalno bori
za tu slobodu. Jer ništa prema iznesenim okolnostima ne može zamutiti uvid,
da filosofija i vlast bistveno stoje u odnosu antagonizma. Sveđ nanovo upoz­
naje to filosof, koji razumije i svrhu filosofiranja i poziv filosofije uopće i svoju
rođenu filosofiju napose te je tome svjestan, da mu mislilaštvo ima da bude u
skladu s njegovim čovještvom, pa da se prema tome mora u najvišoj odgovor­
nosti založiti za svoje filosofičko uvjerenje čitavom svojom ličnošću. Jer
otrov, vatra i bodež, tamnica i progonstvo i, gdje su događanja blaža, zabrana
govora, sprečavanje javna ispovijedanja i slobodna priopćavanja, diskrimnacija
i poniženja ne rijetko su, kako je općenito poznato, njegova sudbina. Ne će li
da slična sudbina ili možda i najteža vječite smrti u duhu zadesi i njegovu filo­
sofiju, morat će je slijediti i priznavati, pa i sve do slučaja krvna svjedočan­
stva, gdje bi to bilo neizbježno. Jer na posljetku ne čini sama sposobnost miš­
ljenja, pa možda i izuzetna, filosofa. Da se zadovolje zahtjevi filosofičkoga
poziva treba stoga zacijelo i smjernosti i ponosa; no ispred svega ćudoredne
hrabrosti.
45
1...,35,36,37,38,39,40,41,42,43,44 46,47,48