38
ipak ne može se nikako postignuti pukom podporom materi
jalnom. Propagatori socijalnoga pitanja takve su iluzije stvorili
n radničkoj kasti, da je ona danas gotovo uvjerena, da je jedina
vriedna i zvana stvoriti na zemlji raj. To je očevidno bolest,
koju može izliečiti samo prosvjeta. Družtvo mora podići rad
ničke škole, kojim ne će biti svrhom tek mekanička dresura,
nego takodjer uljudba uma i srca. Plemeniti, radini i mudri
učitelji imati će radnikom podati zdrave nazore medju inim i
o svietu: i to takve nazore o svietu, koji će ih moći uvjeriti,
da vasioni sviet nije ino nego ogromna radionica, u kojoj svi
ljudi imadu svoju zadaću riešiti točno i pošteno, pa zato da i
radnički stališ nije manje vriedan od drugoga — ako on
sviestno izpunja svoju dužnost. Radnici neka uvide, da su i
oni kao i svi ostali ljudi, kao i sve ostalo u svietu, listovi
neuvehla lovorvienca, koga si je jedno vječno biće savilo oko
premudre glave.
Ovakova naobrazba radnika jedino je moguća obrana
proti socijalnomu pitanju — tomu sisifskomu kamenu, koga
pojedinci valjaju u brieg, a koji cielomu dnižtvu pada na glavu.
Obično sredstvo, kojim radničtvo nastoji odmoći biedi
svojoj, jesu strajke.
0
njih ne trebamo ovdje govoriti. Spomi
njemo ipak, da izkustvo pokazuje, da su strajke najkukavnije
sredstvo, kojim se radnički stališ služi, da pokaže tobožnje
svoje poslanstvo u svietu. One su mačem, koji 110, dirnuv grudi
napadnutoga, umnožanom se silom odbija i smrtno rani grudi
napadača.
Još nam se jednom vratiti k ideji pravednosti. Imperativ
njezin glasi: dobro i zlo djelo ima se odmieniti! Ođmjena je
po tom dvojaka: nagrada i kazna. Ova posljednja i jest, koju
nam ovdje valja razmotriti.
