GLAVA TREĆA.
Ikering i pravo. — Socijalizam . — Smrtna kazan i njemački hnmanitet.
— Emancipacija. — Vjera; politika. — Eomoljukje. — Metaiizična
strana ideje pravednosti.
D o č im se gore u potanju analizu etičnih ideja nismo upustiti
mogli, da se ne udaljimo od namjere svoje, ovdje ipak — pre
lazeći na razjašnjenje koalizijä — morat ćemo se obazreti bar
na glavne razvojne momente nekih ideja: a poglavito ideje
prava, koja izkljućivosti svojom dovodi do najmnogobrojnijih
ćudorednih neprilika. Biti nam je ipak i ovdje što kraćimi.
Nehotični i nezlohotni spor volja uzroci pru. Pra je bez
uvjetno prikorna, te se imade odkloniti. Ovim odklonom dotično
sporazumkom, izmirom prućih se volja, nastaje objektivno pravo.
To je izhodište svih mogućih odnošaja pravnih.
Subjektivno pravo je povlast, što ju jedna osoba drugoj
prepušta. Takvo je pravo imovinsko. „Svi imadu sve svakomu
prepustiti,“ veli Herbart izvodeć spomenuto pravo.
Imade i pravo prirodno. Kant ga je izrazio ovim impe
rativom: „Badi tako, da se slobodna uporaba tvoje volje može
po obćenitom zakonu složiti sa slobodom svih drugih
. “1
Takvo
je pravo osobne slobode i što je s njim skopčano.
Po Herbartovoj dedukciji ne može biti prirodnoga prava:
to jest prava, koje bi bilo svakoj pojedinoj osobi praestabili-
