34
Spomenuti nam je jošte, da imade i takovih prava, koja
potiču iz davnine, gdje se često nije pazilo na sve eventualne
slučajeve. Ođtuđ nastaju u sadanjosti kolizije daleko veće — a
ideja blagohotnosti traži dosljedno, da se onakvo pravo dokine.
A smie li se to učiniti? Ne smie. U takvu slučaju dozvoljeno
je samo truditi se oko uvidjavnosti ovlaštenika, koji bi mogao
za obće dobro — što no ga blagohotnost preporuča — pregorjeti
svoje pravo; nn nipošto se ne smie na račun blagohotnosti
kršiti pravo, koje imade svakako prednost pred materijalnom
probiti, ako se poglavito samo ova protivi staromu pravu.
Sve kolizije, napose pako ove posljednje, neće se moći
upotrebiti 11 naučanjii povjestnom, osim ako bi ono sizalo mje
stimice i u privatni život kojega naroda — što bi za više
gimnazijske razrede barem opravdano bilo. Mi smo te kolizije
ipak naveli: dielom što se često javljaju — osobito u manjega
naroda — uslied razvijajućih se viših interesa; dielom opet
što i one kao i sve ostale potvrdjuju gore spomenutu činje
nicu, da se oko blagohotnosti kreću druge ideje kao planeti
okolo sunca. Sve kolizije najpovoljnije riešava ideja blagohot
nosti; na nju se moramo vazda pozivati, k njoj se vazda uti
cati kao svadjajuća se djeca k mirećoj majci.
U neizbježive kolizije s idejom pravnom dolazi ideja
pravednosti; a s obima ideja blagohotnosti. Pravno družtvo
— kako rekosmo — traži po pravu imovinskom jednakost
dobara. Svi imadu sve svakomu prepustiti, i to zato, da nitko
ne zapodieva pre. Ako li svi sve svakomu prepuste, onda su
svi jednako blagohotni. Nu ideja pravednosti zahtieva, da se
svako dobro djelo nagradi. U spomenutom slučaju morat će
biti nagrade jednake.
