33
nije vrieđan bio djelovati u smjeru svih etičnih ideja, nego
on nije radio ni u smjeru jedne ciele ideje — ideje pravne.
Shylok je toli sebičan, da traži tekar svoje pravo, a na drugo
ni ne misli. Da je Shylok mislio na državno pravo, to on
onakova ugovora ne bi ni prihvatio bio, jer bi se bio sjetiti
morao, da je ugovorom traženi čin i sam kažnjiv. Nu kada ga
je već jednom prihvatio, imao je tek pravo reći: „Ja tražim
kazan!“ Što pako Shylok odlazi sa pozorišta sguren i skršen,
ima se odbiti na to: što je gorko osjetio kolizije, u koje g a je
njegova jednostranost rinula. Kletva svih etičnih ideja slegla mu
se na dušu — pod takovim teretom dakako morao se je sagnuti.
U tom evo stoji tragičnost Shylokova; tragično bo je
samo ono, što proizlazi iz vlastite krivine značaja nekoga
. 3
Ihering je tragiku prenio izvan osobe Shylokove. Tako shva
ćamo mi rečeni prizor.
U mnoge ćudoredne neprilike dovodi takodjer tvrdoglavo
shvaćanje prava imovinskoga. Konkretan primjer imadosmo u
Zagrebu. Valjalo je graditi galeriju slika, pošto ideja blago
hotnosti i prosvjete takovu zgradu traži. Po sudu vještaka bilo
joj najprikladnije mjesto na južnoj strani Zrinskova trga. Nu
vlastnik istoga mjesta neće da ga odstupi; nastadoše dakle
kolizije izmedj spomenutih već ideja te ideje pravne.
Takve kolizije mogu se odkloniti dvojako: ili naime
vlastnik odstupi sam od svoga prava ili se dotičnomu pravu
stvori zakonitim načinom primjetba, da ono vriedi samo dotle,
dok interesi viši ne budu zahtievali preinake uz pravednu
naknadu. U ovom potonjem slučaju stvori država onda tako
zvani zakon izvlastbe.
Zanimivije kolizije iznosi na vidjelo nasrtaj socijalističke
stranke na pravo imovinsko. Pošto te kolizije izvodi ovo pravo
baš n sudaru sa idejami pravednosti i blagohotnosti, to ćemo
o njih govoriti niže dolje.
3
