23
Izključivo zanimanje s prirodnimi znanostmi kao i po
gled na sjajne rezultate, do kojih su one od Bakonova doba
pa do danas dospjele, lahko zaista dovedu mnoge do raznovr-
stnih absurda, medj kojimi prvo mjesto zauzima niekanje slo
bodne volje i nazor kao da je naravoslovje jedini organ sve
ukupne naobrazbe.
Isti Du Dois Reymond crtajuć napredak spomenutih zna
nosti sa zanosom kliče: „Naravoslovje jest absolutni organ
kulture; a poviest naravoslovja prava je poviest čovječanstva
“.7
Ali uočiv na jednom i mračnu sjenu sjajnih rezultata umjerava
mnienje svoje. „Jednostrano zanimanje prirodoslovno — izpravlja
se on — sužuje obzor, kao i svaka druga jednostrana djelatnost...
Ono uru lišava ideja, fantaziju slika, dušu čuvstva; a posljedak
mu je tiesno, nemilo, muza i gracija lišeno osjećanje
“. 8
Takvo j e . danas, stanje u Njemačkoj.
Du Bois Reymond se boji, da će idejalizam podleći u
u borbi s materijalizmom i da će nadoći carstvo materijalnih
interesa. Izkljucivi Niemci nastoje najprije svuda sve oboriti,
a kad se pod ruševinami timi sami stanu dušiti, onda viču:
spasimo se, spasimo! A kako? Evo što Du Bois Reymond pre-
poruča. „Prirodoslovju — veli on — koje ruši idejale, koje
historiju lišava ganutljive moći, a samu narav čarobnoga vela,
tomu prirodoslovju uzpostavimo paladium humanizma
“. 9
Tako. Dok su Slavene skučili pod jaram, da praktički
pokažu absolutnu determinaciju ljudske volje, opaziše netom,
da im je i samim moralne verige skovala obljubljena nauka.
Srdce im je opustjelo poput nirvane — Schoppenhauer^ Hart-
mann — a duša im strepi pred strašnom prazninom. Pravo ima
DiTBois Reymond, da si Niemcem preporuča ponajprije huma
nizam, a onda tekar znanost. Vidi opazke iz Mohla i Herdera
na koncu razprave.
