nježnija majka čovječanstva, koja svu djecu jednakim žarom
privija uz svoje grudi.
Ali ko što ne stoji čovjek sam u svietu realnom: tako
nijedna spomenutih ideja ne stoji sama u svietu moralnom.
One sve skupa sačinjavaju čvrstu zajednicu; sve se medjusobno
podupiru: jedna radi za sve, a sve opet za jednu. Da to u
kratko prikažemo.
Rekosmo, da ideja blagohotnosti) baš u sredini stoji. To
je i posve naravno. Njezina je svrha zadovoljiti svim valjanim
potrebam i željam članova: dakle i tomu, da se svakomu za
jamči imovinska i osobna sjegurnost. Nu to imađe učiniti ideja
prava; ova po tom nuždno ide pred idejom blagohotnosti.
Pravna ideja postavlja stoga ustanove, koje u daljnih svojih
posijedcih svakomu nalažu sve sile doprinositi k cjelokupnosti.
Mnogi te mnogi stavlja tim vlastitu eksistenciju na kocku. Za
ovu se zato ima pobrinuti ideja pravednosti: nagradjujuć vriedne,
a kazneć nevriedne članove družtva. I ova dakle mora iti pred
idejom blagohotnosti. Tako pravo i pravednost utiru put blago
hotnosti, da uzmogne raditi prema svojoj svrsi, A kako ideja
blagohotnosti odmjenjuje svojim pomoćnicam? Ona se skrbi
za valjanu upravu, kojom se namiču sredstva, da pravo može
članovom družtva pružati zaštitu, a pravednost nagradu.
Podjimo malo dalje. Iza spomenutih ideja sliedi tek ideja
prosvjetnoga družtva. Evo zašto? Ova ideja od svakoga traži,
da se ozbiljno bavi ovim ili onim stanovitim poslom, to znači:
ona zahtieva razdiobu rada. Nu nikakav rad ne može uspievati,
gdje nema pravnoga poredka, gdje nema mira. Znanost, umjet
nost, trgovina, obrt — sve to bez poredka zamire: a barbar
stvo se radja. Građjanski ratovi i anarkična vlada žalostni su
tomu primjeri. Valjan i vrieđan rad bezuvjetno se mili, to jest:
on se svakako moralno nagradjuje. To ipak nije dosta. Jošte
se hoće nagrade materijalne; ona je poticalo daljnem napred
