87
Nije naša razviti ovdje nazore socijalističkih glava; nam
je samo natuknuti, kako li se kolizije u radničkom pitanju
riešiti dadu.
Tu udioničtvuju tri faktora: radnik, poduzetnik i družtvo.
Ako njihovo sudjelovanje u stvari razmotrimo sa stanovišta
etičnih ideja, evo do kojih rezultata nuždno dolazimo. Radnik
ima svoje vrieme i sile svoje upotrelbiti, što bolje zna i može.
Sustaviti svoj rad smie vazda, samo ne smie toga Učiniti proti
ugovoru ili sa zlobnom nakanom, da ružnim primjerom prednjaci.
Nagrada njegova imala bi uviek odgovarati njegovu radu. Za
desi li ga nevolja, koja bi ga privremeno ili možda i doživotno
učinila nesposobnim za posao, to bi se za njegov bitak imao
pobrinuti gospodar i družtvo. — Poduzetniku ne može nitko
braniti, da teži za što većim dobitkom; jer je u redu, da mu
se naplati glavnica i duševne mu sile. To je uz to i u interesu
radnika, pošto će do toga morati stajati i mjera njegove na
grade. Da poduzetnikova dobit ima svakako veća biti od rad-
nikove, posve je naravno; on bo s jedne strane ulaže više
znanja i više umna napora u poduzeće nego li radnik, a s druge
strane opet stavlja često veliku glavnicu na kocku. Zato ga
nema radnik neopravdanimi zahtjevi uznemirivati i otimat mu
volju za poduzeće; a družtvo pako valja da pokaže saučešće
napram njemu u pogledu industrialne mu produkcije. Osim
toga valja, da ga ono baš onako štiti proti mogućem napadanju
radnika, kao što ima štititi ovoga proti mogućem zlom po
stupku njegovu. K svemu tomu biti će jošte potrebno, da
družtvo nadzire radnika i poduzetnika toli u pogledu radnoga
vremena, koli u pogledu radne produkcije; oboje bo je u
interesu družtvenom — u interesu mira, blagostanja te indu
strije
. 4
Samo ovakvo zamjenito djelovanje spomenutih faktora
odgovara ideji prava, pravednosti i blagohotnosti. Taj sklad
