PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 3.
173
5
slije ovako izražava u 6. poglavlju 3. knjige
Mudrosti
: »I to bi bio
prvi i poglaviti princip.« Svakako bi moglo biti, budući da su po
Merkuriju i pitagorovcima, što smo ih naveli, uzrok i princip svih
bića stariji od međe i neodređenoga, a da su to dvoje principi svih
bića oni sami su ustanovili; a poslije njih je sam Platon rekao da
je takvo biće »časnije«, »jer je o časnijemu od bićā«; to sáma, da-
kako, prva filozofija ili teologija kaže u istom poglavlju. Da je pak
Bog ispred svih ostalih bića najvrjedniji i da je po prirodi usađen
u umove ljudi, tako da učenjima filozofā nisu potrebni svjedoci,
kad dostaje jedan Pitagorin nalog: »Prvo časti bogove.« A u 6. po-
glavlju 3. knjige
Teologije
počinje se iznositi Aristotelova teologija
i kaže se: »Treba, dakle, postojati takav princip, kojemu je bit zbilj-
nost.« I odmah zatim: »Osim toga potrebno je da te biti jesu nema-
terijalne«, »jer moraju biti vječne«, »zbiljski, dakle«. [211] Zatim:
»Potrebno je da nešto sveudilj ostaje, djelujući na isti način.« »Nije
li, dakle, bolje ono prvo?« U tome je cjelokupna teologija šestog
poglavlja koja je sukladna sa starijima. A upravo je Ksenofan, kao
što izvješćuje Simplicije u 3. komentaru prve knjige Aristotelove
Fizike
, prema Nikoli Damašćanskom rekao da je Bog nepokretan
15
10
