PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 3.
167
25
10
5
dakle, da istražujemo ovu znanost.« Ova pak: »Mora biti motri-
teljica prvih principa i uzroka.« Stoga sve knjige, među onima
što su nazvane
Metafizikom
, one koje se ne bave najopćijim bićem
te njegovim vrstama i trpnjama, imale su biti posvećene bilo tra-
ganju za tommudrošću ili njezinu poučavanju; a to su: 2., 11., 12.,
13., i 14., kao što smo razjasnili u prijašnjem svesku.
10
Od ovih
pak teoloških knjiga prva obuhvaća samo u dvama poglavljima
izlaganje i uvjete mudrosti, a sve ostalo je obilno opovrgavanje
starih filozofa prirode. U drugoj nema ničega doli dvojba, i to ne-
riješenih. Treća samo svojim početkom odaje da se tiče mudrosti:
»Da je mudrost doista stanovita znanost o principima […]«; osta-
tak joj je zabavljen rješavanjem dvojba iz 2. knjige ponavljanjem
onoga što se bilo raspravilo u 4. knjizi
O
biću
. Ovamo su također
doslovno uvrštena neka cijela poglavlja iz 1. knjige
O gibanju
.
Četvrta se pak u 5 poglavlja troši u prebrajanju onoga što je često
bilo rečeno kako u knjizi
O
biću
tako i u
Fizici
. U pet se ostalih
iznosi cjelovita aristotelovska teologija. Posljednje se dvije u cje-
lini i usmjeruju i troše protiv pitagorovskih [210] nauka i brojeva
te Platonovih ideja. Dakle, cjelokupna je teologija od šest knjiga
svedena na samo 5 poglavlja, skupa s nešto inih sitnica koje su
površno pokupljene iz 1. i 3. knjige
Mudrosti
te iz 4. i 7. knjige
Filozofije
.
Nego prijeđimo na obradbu pojedinačnih nauka. Tako je u
2. poglavlju 1. knjige
Mudrosti
suglasan sa Simonidovim mišlje-
njem: »Prema Simonidu, samo bi Bog imao taj dar,« to jest imao
tu znanost. I Hermes Trismegist pripisuje Bogu mudrost, u
Go-
10
Discussionum peripateticarum tomi IV
(Basileae 1581.) str. 103–108.
15
20
